Ludbreškog učitelja tjelesne i zdravstvene kulture u mirovini Tomicu Letinu poznaju sve generacije Ludbrežanki i Ludbrežana, jer iza njega su desetljeća rada u prosvjeti, u ludbreškom sportu, ali i kao svojevrsnog kroničara Ludbrega, grada kojeg neizmjerno voli.
Svoju nevjerojatnu energiju prenosio je na svoje učenike koji su ostvarivali zapažene rezultate u rukometu, košarci, atletici… neki od njih su postali i sjajni sportaši, a tisuće učenika je obučio kao plivače.
– Iako smo mali grad i mala škola, uvijek je bilo talentirane djece. Izdvojio bih sjajne košarkašice koje su bile sudionice završnice državnog prvenstva iz tako jednog malog mjesta kao što je Ludbreg, to zaslužuje svako divljenje. Radio sam i u školi plivanja oko 20 godina, poseban je doživljaj kada vidiš dijete koje uspije prebroditi strah i kada ga naučiš plivati – prisjeća se Tomica.
U svojim je rukama više od četiri desetljeća imao budućnost učenika koje je motivirao na tjelesnu aktivnost, pomicanje svojih granica i upornost te ih učio najvažnijim životnim lekcijama, a jedna od njih je i oličenje stare izreke „U zdravom tijelu zdrav duh“, što Tomica i dan danas svojim primjerom dokazuje.
– Svako jutro počinjem razgibavanjem uz glazbu. Najprije vježbam na pilates lopti, s utezima i usput gledam MTV. Kako trenutno radi situacije s koronavirusom ne mogu vježbati u fitness parku, osmislio sam svoj originalni način za poboljšanje fizičkog i mentalnog zdravlja. Sve na jednom mjestu i istovremeno: vožnja bicikla, igra šaha, slušanje glazbe, uživanje u prirodnom okruženju u svojem dvorištu – kaže.
A za taj prekrasan okoliš, okućnicu zaslužna je njegova supruga Biserka. Brižno njegovan travnati dio, zatim mali, ali skladni kamenjar, a pogled je teško skrenuti s mnogobrojnih visećih i drugih tegli s cvijećem. Tomica priznaje da nema baš previše udjela u prekrasnom izgledu svog dvorišta, osim košnje trave i nekih grubljih poslova.
– Uživam u uređenju dvorišta, radim ga iz čistog zadovoljstva. Između pošljunčanih stazica mnoštvo je niskog ukrasnog pa i ljekovitog raslinja, cvijeća. Stvarno ne znam koliko je sada tu vrsta cvijeća i ukrasnog grmlja. Najljepše je ipak u svibnju kad sve cvate. Često podijelim fotografije na Facebooku i razmijenim iskustva s drugim ljudima jer puno toga treba znati. Volim to i opušta me – odala nam je Biserka.
Veliki doprinos promociji Ludbrega Tomica već dugi niz godina daje zahvaljujući svom velikom hobiju – fotografiji. Motive traži vozeći se biciklom pa bismo teško pronašli drugu osobu koja je obišla Ludbreg više puta od njega. Objavama na Internetu pridonio je promociji grada i ovog kraja.
– Dosad sam snimio preko 100.000 fotografija, najviše sam usredotočen na snimanje Ludbrega i okolice. Objavio sam više prezentacija, kao što su Ulicama Ludbrega, Ludbreg nekad i sad, Vinogradi Ludbreški, Ludbreško svetište, Otok mladosti i Cvjetni raj u Ludbregu. Na Google Mapsu objavio sam preko 20.000 fotografija, najviše Ludbrega i ludbreškog kraja, napisao 2300 recenzija pa je to pravi vodič o Ludbregu. Postao sam lokalni vodič najviše „desete razine“ sa 100.000 bodova i s 173 milijuna pregleda, kao Lady Gaga – smije se.
Tako onaj koji bi htio posjetiti grad može kliknuti i ima informacije o svemu, od gradskih institucija, ustanova, poslovnih subjekata, znamenitostima. Može dobiti uvid i o događajima u gradu. Pogledaju to i oni koji su privremeno ili trajno iselili iz Ludbrega kojima podsjećanje na rodni kraj puno znači. Dakako, njegove uratke pogledaju na Internetu i mnogi drugi.
– Za prezentacije koristim fotografije starog Ludbrega koje skupljam, pa onda nastojim s istog mjesta napraviti novu fotografiju da se vidi razlika što se u gradu promijenilo, primjerice, u zadnjih 30-ak ili više godina. Javljaju mi se i Ludbrežani sa svih strana svijeta: Urugvaja, Amerike, Kanade… Kažu da vole gledati slike, jer, iako ih dugo nema tu, ipak ih nešto vuče svome kraju i onda se prisjete kako je to izgledalo, a na novima vide kako je sada jer neki nisu i po 40 godina bili ovdje. Tako da svako jutro obavezno objavim neku fotografiju na svom Facebook profilu, ponajviše radi njih – zadovoljno kaže.
Dok je radio u školi, kamerom je bilježio sva događanja u školi i izvan nje i postao svojevrsni kroničar. A u današnje vrijeme ta sjećanja obnovio je na internetu tako da ima i svoj YouTube kanal.
– Na njemu su sportski uspjesi učenika, ali i snimka školskog nastupa na kraju osmog razreda danas najpoznatijeg hrvatskog tenora Tomislava Mužeka, bilo je to 1990.godine. Toliko je fantastično otpjevao pjesmu i sve nas dirnuo da su nam suze potekle! Tada nitko nije znao da će biti tako značajan umjetnik – priča Tomica pun dojmova.
Kao i prva natjecanja zlatne olimpijke Sare Kolak.
– Sara nije bila moja učenica, ali je dolazila na košarkaške treninge koje sam vodio, zajedno smo išli na atletska natjecanja – kaže.
Kakva su djeca danas što se tiče tjelesne aktivnosti?
– Kad sam išao u mirovinu 2014., zadnjih desetak godina sposobnosti djece su se drastično smanjile. Primijetio sam da se ja, tada sa 65 godina, ravnopravno nosim s njima. Igrao sam košarku 1 na 1, radio sklekove, zgib, tu sam bio jači od svih. Ne da sam ja bio toliko dobar, nego su oni bili loši. A kad sam bio mlađi, s prijašnjim generacijama teže sam se nosio. Ogromne su razlike u fizičkim sposobnostima tada i sada, a glavni uzrok je nekretanje. Djeca su uz tablete, laptope… Nekad su išla pješice u školu, a danas ih roditelji dovoze autom, a kuća ili stan im je 150 metara udaljen od škole, ili imaju, primjerice, 20 minuta hoda do škole, a oni čekaju autobus umjesto da idu pješke. Zdravo tijelo u zdravom duhu je postulat koji se godinama poštivao. Umne sposobnosti se ne mogu razvijati bez fizičkih – negoduje Tomica na ovakvo stanje.
Njegov život ispisan je brojnim postignućima i priznanjima, no, Nagradu grada Ludbrega za životno djelo koju je primio 2018. smatra posebnom.
– To priznanje nije namijenjeno samo meni osobno, već jedan veliki dio pripada i svim mojim dragim bivšim učenicima koji su danas vrhunski sportaši, uspješni u svojim zanimanjima. U tome veliku zaslugu ima i moja kolegica Franciska Schubert i Zenil Vugrinec koji su bili sjajni suradnici. Osobito sam ponosan i na nekolicinu profesora kineziologije iz ludbreške škole koji predstavljaju najveću snagu za razvoj sporta u Ludbregu i Hrvatskoj – kaže.
Danas više ne posjećuje sportske događaje u gradu, ali sport prati, obožava košarku i NBA ligu.
– Čitam izvještaje na portalima, a često porazgovaram s ljudima iz klubova. Drago mi je čuti za svaki dobar rezultat naših sportaša – priznaje.
Najviše mu znači što uživa poštovanje i sjećanje svojih učenika. Mnogi od njih se i danas jave, što ga neizmjerno raduje. No, jedan događaj posebno će pamtiti i to kao razrednik bivšeg igrača Slaven Belupa Petra Brleka koji je sada član talijanskog prvoligaša Genove, no sezonu provodi na posudbi u Ascoliju.
– Često sam ga kao razrednik puštao s nastave na treninge, podržavao i doista je postao vrhunski nogometaš, jedan od najboljih i najuspješnijih sportaša. Kako smo 2018. slavili 10. godišnjicu osnovne škole, a tad se održavalo i svjetsko prvenstvo u nogometu, prišao mi je i poklonio svoj originalni dres s potpisom i loptu kao dar cijelog razreda. Nisam do tada znao da sam mu ostao u tako fantastičnom sjećanju. Mojoj sreći nije bilo kraja!- ushićeno kaže.
A to je i najbolji dokaz da je učitelj Tomica Letina ostavio pozitivan pečat u srcima mnogih svojih učenika.
