Tomislavu je s 13 mjeseci otkrivena celijakija. Svakodnevno paziti što jede jedini je lijek, hrana je skuplja, a HZZO pokriva samo bezglutensko brašno

T

Znate li da postoje osobe koje su bolesne od kruha i tijesta?

U Hrvatskoj od celijakije, kronične bolesti tankog crijeva, boluje dva posto stanovništva. Posljedica je to njihove trajne nepodnošljivosti organizma na gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži i zobi. Ali ne i u riži, kukuruzu i heljdi.

Oboljelima uzimanje hrane s glutenom razvija oštećenje sluznice crijeva, ali i brojnih drugih organa. Bolest zahvaća sve dobne skupine, a može se javiti već u dojenčadi, ali i kod odraslih. Kod onih kojima se ne otkrije na vri­jeme, najčešće izaziva brojne komplikacije.

Svoju priču o nošenju s ovom bolešću s nama je podijelio 18-godišnji Tomisla­v Cindori i njegova majka Zlatica. Žive u Ludbregu, a Tomislav je jedan od oko 50 tisuća ljudi u Hrvatskoj koji, nažalost, boluje upravo od ove autoimune bolesti probavnog sustava.

Prvi zdravstveni problemi kod Tomislava pojavili su se kada je imao 13 mjeseci.

– To je bilo razdoblje u kojem se počeo privikavati na krutu hra­nu. Kada sam mu u prehranu počela uvoditi proizvode od brašna, povraćao je, grčio se, pa umjesto da  dobivao na težini, što je za oče­kivati kada dijete počinje jesti konkretnu hranu, mršavio je. Završio je u bolnici, a da bi potvrdili dijagnozu, liječnici su napravili gastroskopiju kako bi uzeli biopsiju sluznice tankog crijeva i otkrili uzrok njegovih zdravstvenih problema. Utvrdili su da je alergičan na gluten – prisjetila se početaka Tomislavova majka Zlatica Cindori.

Izbacili su, tada, iz prehrane namirnice koje bi Tomislavu mogle smetati, a stanje njegova organizma se poboljšalo. No, kad se vratio na uobičajenu prehranu, simptomi su se vratili.

– Nalaz mu se pogoršao, pa su liječnici učinili test kojim se u krvi, odnosno serumu mjere IgA antitijela na tkivnu transglutaminazu, odnosno bakterijski enzim koji se često dodaje hrani tijekom proizvodnje. Transglutaminaza je bila povišena 200 posto, a normala je do 20. Povišena razina ukazala je na autoimuni proces u organizmu – govori majka Zlatica.

Celijakija se naziva “bolest s tisuću lica”, jer se manifestira različitim simptomima i često je atipična.

– Napuhnuo se, dugo je zaostajao u rastu, bio je sitan, to je jedna od komplikacija. Zovu je i tiha bolest: ne znaš što je, a za sobom vuče druge bolesti. Narastao je tek u 7. razredu – kaže.

Jedini lijek protiv celijakije je doživotna bezglutenska prehrana koja zahtijeva promjenu načina života. Zahtijevalo je to i prilagodbu obitelji na dodatan napor u pripremi hrane.

– U početku sam pohađala predavanja i radionice pravilnog bezglutenskog kuhanja u Centru za celijakiju – Celiko centru u Za­grebu, sve dok se nisam uhodala. Puno sam se educirala oko priprave hrane, nabavila sam knjigu, dobila brojne brošure. Odmah sam  Tomislavu mijesila kolačiće, keksiće… Ispočetka je bilo problema kako zamijesiti bezglutensko brašno – kaže majka Zlatica.

Najviše problema je bilo kad je Tomislav bio malen, jer, kako djetetu objasniti da ne smije sladoled, čokoladu… kaže Zlatica, a i školska prehrana bila mu je dodatan izazov. No, danas je Tomislav svjestan i pazi na svoje zdrav­lje.

– Znao je poskrivečki pojesti nešto što nije smio, poput grickalica i to bi se odmah vidjelo na krvnoj slici kada bismo išli na kontrolu. Kasnije nismo naišli na neku pretjeranu zainteresiranost od strane djelatnika škole kako bi prehranu prilagodili njegovim potrebama. Snalazili smo se razne načine. Doma sam mu pripremala obroke koje je nosio sa sobom. Bila je jedna mlada učiteljica koja je znala s njim jesti, svatko svoje, kao prijateljica mu je radila društvo – ističe majka lijep primjer.

Veliki problem oboljelih od celijakije je iznimno skupa prehrana, jer su bezglutenske namirnice višestruko skuplje od “glutenskih”. Primjerice, u jednom trgovačkom lancu pakiranje bezglutenske tjestenine od 400 grama stoji 20,40 kuna, dok će kupac 500 grama obične tjestenine od istog proizvođača platiti 8,90 kuna.

Uz namirnice koje su prirodno bez glutena, mogu koristiti proizvode koji na pakiranju imaju znak prekriženoga klasa ili oznaku “bez glutena” što znači da sadrže dopuštenu razinu glutena koja neće izazvati tegobe.

– No zna biti prikriven i u hrani u kojoj ne očekujemo pa je problem i dostupnost sigurnih i označenih prehrambenih proizvoda. Treba pažljivo čitati deklaracije – preporučuje Tomislavova majka.

Gluten se često dodaje u razne proizvode, prehrambene i neprehrambene, jer im dalje ljepljivost, elastičnost, normalnom kruhu rastezljivost, povezuje i stabilizira sastojke, dok se kruh bez glutena ubrzo počne mrviti.

– Problem je što takve prehrane i sastojaka nema svugdje za kupiti. Mora­mo odlaziti u velike trgovačke centre sa širokim asortimanom kako bismo pronašli ono što treba­mo. HZZO nam pokriva bezglutensko brašno, dok tjesteninu ne. Sve ostalo, nažalost, kupuje­mo sami. Teško je, općenito, doći do namirnica, grickalica koje su čak tri puta skuplje od uobičajenih – otkriva mama Zlatica te dodaje kako upravo zbog skupoće bezglutenske prehrane većinu hra­ne za Tomislava priprema sama kod kuće.

Da je tome uistinu tako, dokazale su i šnite kruha te Tomislavov omiljeni biskvitni kolač pripremljeni bez glutena koji su nas dočekali na obiteljskom stolu prilikom po­sjete.  Probali smo i moramo pohvaliti mamu Zlaticu kako uspješno dopunjuje okus bezglutenskoj prehrani.