Svjestan sam da sam dužan i da nisam platio sve račune, no mirovina od 1500 kuna opterećena kreditom i ostalim troškovima, jednostavno nije dovoljna za sve. Vodu mi nose susjedi i rodbina, nećakinja, sestra, brat… kaže Branko Strnad
Zdravko Strnad (58) bivši branitelj i pripadnik slavne koprivničke 117. brigade danas živi u nehumanim uvjetima, u Koprivnici, u takozvanoj muslimanki, na prvom katu. U stanu od kojih tridesetak kvadrata nema vodu, a hrani se konzervama koje mu donosi nećakinja, sestra i brat. Jedva je pokretan, operirao je tumor i nema snage ni volje svađati se i raspravljati o svojem statusu te tražiti odgovore. Početkom godine ostao je bez osnovne ljudske potrebe – vode, jer mu je zbog duga koji se nagomilao kroz nekoliko mjeseci, isključena opskrba vodom. Dug, prema njegovim riječima, iznosi nekoliko stotina kuna.
Priča je ovo o tužnoj sudbini koja je snašla jednog od branitelja koji su sada već davne 1991. godine otišli u obranu Domovine bez puno razmišljanja. Dok se neki prisjećaju slavnih dana pobjedničke 117. brigade, te sudjeluju u svečanom mimohodu u fino ispeglanim odorama, neki poput Zdravka s knedlom u grlu prate vijesti na televiziji i razbijaju glavu mislima hoće li sutra imati za koricu kruha.
Svjestan sam da sam dužan i da nisam platio sve račune, no mirovina od 1500 kuna opterećena kreditom i ostalim troškovima, jednostavno nije dovoljna. Vodu mi nose susjedi i rodbina, nećakinja, sestra, brat… Raspolažem s nekoliko boca pitke vode dnevno i dva tri kanistra vode koju ugrijem na peći, kao u 15. stoljeću, izlijem u kadu i okupam se. Žalosno, ali istinito – rekao je Zdravko Strnad.
Ni u jednom trenutku Zdravko nije rekao ni jedne riječi protiv nikoga. Nisu mu na tapeti ni političari, ni direktori ni kolege suborci.
Jednostavno sam prihvatio ovakav život. Da se idem svađati u Koprivničke vode i da gubim živce jednostavno ne želim. I ovako mi je dosta svega – kazao je Zdravko Strnad.
Na pitanje ima li obitelj, odgovorio je kako nije htio stvarati siročad. Sam je, i već se na takav život navikao. Ispričao je kako je 1989. godine trebao ići u Njemačku, no nije se dao. Spremao se rat i trebalo je braniti Hrvatsku. Kada bi mogao vratiti vrijeme unatrag, dodao je, ne bi ni sekunde razmišljao i otišao bi trbuhom za kruhom.
Da sam otišao, ne bi vidio rata, možda bi imao daleko veću mirovinu, a možda bi našao i kakvu bogatu udavaču. Ovako, izabrao sam put na koji me vuklo srce i danas sam završio ovako. Nedavno sam bio i na operaciji glave, imao sam neželjenog podstanara. Nisam liječnike ni pitao što su to izvadili iz glave jer bi se samo brinuo i živcirao, ovako ne znam i ne zamaram se time – rekao je Strnad.
Zdravkova sestra Brtanka Strnad Ledinski rekla je kako ne traži nikoga novac, samo osnovna ljudska prava. Istaknula je kako vodu, koja je osnovna životna potreba, nitko nikome ne bi smio ukidati. Pogotovo ne jedva pokretnim osobama.
Želim samo ukazati na činjenicu da nije sve tako lijepo kako se prikazuje u medijima. U Hrvatskoj ima branitelja koji su na rubu, nitko se o njima ne brine i žive u nehumanim uvjetima. Netko bi se trebao zapitati gdje su ti ljudi, imaju li što jesti i mogu li se brinuti sami o sebi. Kontaktirala sam i Mladena Pavkovića koji se svojevremeno zalagao za prava branitelja, no rekao mi je kako ni sam sebi ne može pomoći – rekla je Branka Strnad Ledinski.
Mladen Pavković, bivši predsjednik Podravkine udruge branitelja, danas predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata 91. i nama je kazao kako ne može pomoći ni sebi jer već tri godine od nikoga nije dobio ni kune. Zdravku je poručio samo kako od njega može dobiti podršku i ništa više te ga je uputio da se sa svojim problemima obrati Gradu Koprivnici.
Maja Hleb: Sigurno mu je poslano nekoliko opomena, nije plaćao ni u ratama
Drugu stranu priče pojasnila je Maja Hleb, predsjednica Uprave Komunalca.
– Uvjerena sam da je na adresu Zdravka Strnada poslano nekoliko opomena, a sigurno je pozvan i na razgovor da mu se omogući plaćanje u ratama. Očito na ništa od toga nije reagirao pa je pravna služba bila primorana reagirati na način da ga je isključila iz mreže – istaknula je Maja Hleb.
U općem aktu opisano je kako i kada se netko isključuje iz vodoopskrbne mreže.
– Ukoliko Korisnik ne plati račun za isporučenu uslugu u definiranim rokovima, dostavit će mu se opomena koju će isporučitelj naplatiti prema važećem cjeniku. Ukoliko i tada ne plati, isporučitelj mu može bez ponovne prethodne opomene obustaviti pružanje vodnih usluga. Socijalno ugroženi građani plaćaju 60 posto osnovne cijene vodne usluge, za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva. To je šest kubika po članu kućanstva mjesečno – piše u Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga donesenog u lipnju 2012. godine.
