Zgrade i oprema ne znače ništa ako u njima nema ljudi. Kako u firmama, institucijama tako i u školama, ljudi su ti koji daju dodanu vrijednost i bez kojih sva oprema ovog svijeta apsolutno ništa ne znači. Možda ne najzahtjevnije, najopasnije, sigurno ne najplaćenije, ali zato jedno od najodgovornijih zanimanja jest ono učitelja odnosno profesora. Profesori su ti koji mogu potaknuti mlade mozgove na njihovo daljnje obrazovanje. Na području županije u posljednjih nekoliko godina materijalni uvjeti u školama značajno su se popravili, no ono što je blago koje moramo svi mi cijeniti jest osoblje koje radi u tim školama.
Važnost profesora prepoznaje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, koje svake godine daje nagrade priznanja i nagrade najboljim obrazovnim djelatnicima na području Hrvatske. Tako je početkom listopada objavljen popis od 513 najuspješnijih nastavnika i učitelja u Hrvatskoj. Među njima našlo se čak 18 djelatnika s područja naše županije, a njih dvoje dolazi iz Strukovne škole Đurđevac. Riječ je o Tihomiru Robotiću i Branku Pleadinu.
Ovo im nije prvi puta da su dobili ovu nagradu
Robotiću je ovo drugi puta da je dobio ovo priznanje, dok je Pleadinu čak peti puta. Posjetili smo dvojicu profesora ne bi li saznali što to rade jedni od najboljih obrazovnih djelatnika u državi.
Na natječaj, govore, profesori i učitelji javljaju se sami.
– Ministarstvo raspiše javni natječaj za koji postoje kriteriji na temelju kojih se ocjenjuju pristigle prijave. Učitelj, odnosno profesor se prijavljuje, a škola mu izdaje potrebne potvrde. Kriteriji su brojni. Put do vrha je različit, a na vrh se može doći s različitih strana. Boduju se rezultati na natjecanjima s učenicima, objavljivanje stručnih članaka, rad u raznim udrugama, doprinos struci. Kao i unaprjeđenje rada škole, sustava. Znači profesor mora biti izniman u nastavi, a mora biti vidljiv i izvan učione. To su neki od kriterija – pojasnio je Robotić.
Istaknuo kako je njemu ovo drugi puta kako je uspio osvojiti ovu nagradu.
– Riječ je javnom pozivu kod kojega stručno povjerenstvo na temelju prijave radi rang ljestvicu kandidata. Oni koji imaju najviše bodova upadaju u dobitnike priznanja – kazao je.
Nagrada se dobiva za sve ono što se radi u i izvan učione
Robotić već 20 godina predaje predmete koji su vezani uz informatiku, elektrotehniku i računalstvo.
– Za sve ono što inače radim van učione skupio sam dokumentaciju te sam predao na natječaj. Imao sam ove godine dovoljno bodova te sam dobio ovu nagradu. Nagrada nije samo priznanje za uloženi trud, već je i odgovornost da se i dalje radi ovaj posao na visokoj razini i da našim učenicima dajemo najbolje – naglašava.
Robotić ističe kako se svaki nastavnik prijavljuje posebno te ne postoji javno dostupan podatak svih prijavljenih pa tako ne znaju tko se sve prijavio na natječaj.
– Svaki nastavnik sam skuplja potrebne potvrde. Ravnatelj na kraju mora potpisati i potvrditi da je sve to istina. Sve što se prilaže u natječaju mora imati i potvrdu da je to istinito – pojašnjava.
Educiran nebrojeno puno uspješnih učenika
Dodaje kako je ove godine imao učenike na državnom natjecanju u razvoju softvera, državnom natjecanju iz izrade programskih rješenja. Njegovi su učenici bili i na ekipnom državnom natjecanju u primijenjenoj matematici, odnosno matematičkom programiranju.
– Aktivan sam u Zajednici tehničke kulture Grada Đurđevca gdje provodimo projekt ljetne škole programiranja i robotike. Dosta objavljujem otvorenih digitalnih sadržaja za druge nastavnike, s obzrom na to ta sam u zvanju profesora savjetnika te imam obvezu educirati druge nastavnike. Tako da ovu nagradu nisam ciljano ganjao, već sam radio sve što je u mojem opisu radnog mjesta – skromno ističe.
Na pitanje koliko oprema u svemu tome pomaže i jeli lakše raditi od kako je Đurđevac postao Centar kompetentnosti u sklopu kojeg je dograđena škola i nabavljena nova oprema. Robotić odgovara kako im je to uvelike pomoglo u radu.
– Za rad su potrebna snažna i moderna računala. Ako radite na 10 godina zaostaloj tehnologiji takvi će biti i rezultati – kazao je Robotić te dodao kako u nekim stvarima unatoč svoj volji i domišljatosti, tehnologije je bitna za rezultate.
Učenici dodatno motivirani kad rade na novoj opremi
Pleadin je dodao kako su učenici dodatno motivirani kada vide da imaju priliku raditi na novoj opremi.
– Riječ je o jednoj sasvim drugoj priči sada i prije 18 godina kada sam ja počeo raditi. Tada nismo baš imali puno opreme. Tako da su se vježbe s tih nekih praktičnih predmeta svakako radile. Izmišljali smo, hoćemo li imati simulacije u nekom softveru ili imamo neke komponente za ugraditi. Sada ipak dok imamo sve te strojeve i industrijsku opremu, učenici puno bolje zagrizu – pojasnio je Pleadin.
Obojica su se složili kako je vrijeme od prije 20-ak godina kada su počeli raditi i danas, nebo i zemlja, te kako se ne može uspoređivati.
– Računala su bila, kakva su bila. Ono što smo nadogradili je dodatna oprema za praktičnu nastavu iz područja elektrotehnike i računalstva. Tako da smo danas izuzetno dobro opremljeni – istaknuli su.
Svrha obrazovanja jest zaposlenje
Svrha obrazovanja prije svega je zaposlenje učenika. U tom segmentu, Pleadin je istaknuo kako je riječ o dvosmjernom procesu.
– Firme nas pitaju za praksu još dok su učenici kod nas u školi. Kako bi išli k njima na praksu tako da uz dobiveno znanje i vještine u školi, ovladaju znanjima potrebnima u tvrtkama za konkretna znanja u njihovom proizvodnom procesu. Dosta učenika ostane raditi u firmama, a dosta učenika nastavlja svoje obrazovanje na studijima pa firme malo moraju čekati na radnu snagu. Konstantno smo u kontaktu s firmama u našem okruženju i ono što je dobra stvar, što nudimo i kraće programe obrazovanja koji su interesantni firmama. Dobra je stvar da smo u baš u deficitarnom području strojarstva zaposlili kroz dopunski rad nekolicinu ljudi iz tvrtki koji nam po par sati tjedno znaju držati predavanja o onome u čemu su oni stručni – pojasnio je Pleadin.
Centar kompetentnosti pokazao se kao pun pogodak
Dodao je kako je Centar kompetentnosti zamišljen kao projekt koji ne uključuje samo redovno srednjoškolsko obrazovanje, već i obrazovanje odraslih.
– Kao i to da to postane centar koji okuplja stručnjake iz raznih područja, neovisno radi li se o formalnim ili neformalnim programima, kraćim radionicama ili edukacijama nekog drugog tipa. Tako da imamo konstantno upite te se uvijek nešto događa u školi – rekao je Pleadin.
Iako je prošlo malo više od godinu dana od otvaranja CEKOMA u Đurđevcu, na pitanje nedostaje li im što, Pleadin, odgovara kako tehnologija konstantno napreduje.
– Nedostaju nam poneke sitnice kako bismo nadogradili neka područja. Kroz vlastita sredstva i kroz neke donacije uspijevamo nabaviti tu opremu koja nam je nadogradnja na postojeću. Osim toga, konstantno prijavljujemo i nove projekte tako da, ovisno o tome hoće li proći projekti ili ne, tako će se polako nadograđivati i popunjavati one sitnice koje nam nedostaju.
Sve je krenulo skromno, a sad su prepoznati na nacionalnoj razini
Pleadin se dotaknuo i Erasmus projekata. Istaknuo je kako se u sve to uključio prije otprilike sedam godina.
– Polako je krenulo i sada je došlo to do te razine da je i škola prepoznata na nacionalnoj razini. S obzirom na to da puno toga radimo za Agenciju za mobilnost. Imamo kako odlaznih tako i dolaznih mobilnosti. Prosjek je nekih tri do četiri dolazne mobilnosti i to iz cijele Europe. Slijedeći mjesec u najavi je dolazak mobilnosti iz Španjolske. Tako da se polako širi broj inozemnih partnera – kazao je te dodao kako je to dobro za sve uključene u projekt.
Dodao je kako učenici najčešće u početku imaju strah od odlaska, posebno se to odnosi na komunikaciju.
– Kad se vrate, promjene mišljenje i pitaju kad će biti koja druga mobilnost i kad bi mogli opet ići. Jer odu u novu državu, snalaze se u novom okruženju, idu na praksu iz svoje struke. Ciljamo da se ide što više u firme ili škole koje su ista tako neki centri kompetentnosti i imaju dobro opremljene praktikume kako bi naučili nešto iz svoje struke iz onog djela koji mi tu možda nemamo. Pritom se vježba strani jezik. Generalno gledano riječ je o jednom cjelovitom iskustvu koje bi svako trebao proći – zaključio je.
