Porez na nereciklabilnu plastičnu ambalažu jedan je od novih poreza kojima će se financirati otplata dijela kredita od 750 milijardi eura kojima će se financirati izdvajanja za mjere oživljavanja gospodarstava zemalja Europske unije pogođenih koronakrizom.
Taj porez uvest će se 1. siječnja 2021., ugradit će ga sve države članice te će njime otplaćivati zajednički dug. Stopa poreza je 800 eura po toni nereciklabilne plastične ambalaže. Porez, bar ne izravno, neće biti na teret građana. Prihod će ići izravno u blagajnu EU-a, a ne u proračune država članica koje ga prikupljaju.
Europska unija već nekoliko godina pojačava borbu protiv plastičnog otpada. Prije dvije godine, u siječnju 2018., predstavljena je Strategija za upravljanje plastičnim otpadom, s ciljem da se do 2030. sva plastična ambalaža reciklira (na troškovno prihvatljiv način) te ograniči uporaba jednokratne plastike. I tada se pojavila ideja o uvođenju mogućnosti da porez na plastiku postane novi izvor prihoda europskog proračuna.
Gospodarenje plastikom svakako je jedna od kontroverznijih tema, koju ni Europska unija dosad nije uspjela urediti. Bruxelles je zbog različitih interesa zemalja članica tu problematiku dosad prepuštao nacionalnim zakonodavstvima, sve dok nije donesena strategija za plastiku, koja je dio postupka prelaska na više kružno gospodarstvo. Problem s plastikom u Europi upravo je te, 2018., godine postao aktualan jer je Kina tada prestala uvoziti plastični otpad. Kina je svjetski lider u recikliranju otpada, a EU je tamo izvozio 85 posto svoga plastičnog otpada, Sjedinjene Države 51 posto. Prema tadašnjim podatcima Europske komisije, u EU-u se 29 posto plastičnog otpada koristi za proizvodnju energije spaljivanjem, 31 posto završava na odlagalištima, a 30 posto se reciklira. Tako se i rodila ideja da se uvede porez na plastični otpad koji se ne reciklira, koji europski dužnosnici smatraju “najviše obećavajućim” načinom da se osiguraju dodatni izvori prihoda.
Prema aktualnom prijedlogu, zemlje članice plaćale bi 0,80 eura po kilogramu nereciklabilnog plastičnog otpada. No detalji potrebni za implementaciju još nisu razrađeni. Koji će biti kriteriji za određivanje (ne)reciklabilnosti plastične ambalaže? Hoće li se utvrditi zajednička pravila igre ili će svaka država za sebe određivati pravila na koji će način prikupljati porez? Bojazan je kako bi scenarij u kojem bi svaka država određivala nacionalne kriterije o vrstama i količinama nereciklabilne plastične ambalaže mogao imati negativan efekt na zajedničko EU tržište i zakomplicirati poslovanje gospodarstvu Unije.
U svakom slučaju, prijedlog je, primjećuju analitičari, izazvao nervozu siromašnijih zemalja EU-a, i to onih koje nemaju razvijeni sustav recikliranja kao bogatije članice. Zbog toga bi one morale dati veće doprinose na ime novog poreza. Stoga su umirujuće poruke Ursule von der Leyen, predsjednice Europske komisije, i Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća, kako će se kreirati “mehanizam da se izbjegne pretjerani regresivni utjecaj na nacionalne doprinose”. Pretpostavka je kako bi se ograničio iznos koji bi plaćale siromašnije države, štiteći ih od financijskog udarca.
Za sada su oko te teme, čini se, glasniji kritičari. S jedne strane su oni koji su izrazili zabrinutost u vezi sa smanjivanjem prihoda od poreza – jer što se više plastike reciklira, s vremenom će porezi na plastični otpad nestati. S druge strane je europska industrija plastike, čiji akteri upozoravaju da bi porez mogao imati suprotan učinak. Smatraju kako prihodi od poreza na plastiku nisu namijenjeni ulaganju u infrastrukturu za otpad i recikliranje, pa to neće povećati recikliranje plastičnog otpada u Europi. Poboljšanje recikliranja ambalaže od plastike zahtijeva znatna ulaganja u inovacije, nove strojeve i ekološki dizajn plastične ambalaže. S očekivanim prihodima od 6 do 8 milijardi eura koji bi se ulijevao u opći proračun EU-a, taj novac više ne bi bio dostupan za ulaganje u tranziciju prema kružnom gospodarstvu. Proizvođači upozoravaju da će to dodatno povećati troškove recikliranja plastike i potaknuti prelazak na druge ambalažne materijale s većim utjecajem na okoliš.
Ipak, u Europskoj komisiji stava su kako je to inovativni porez koji bi mogao biti model za neke nove poreze što mijenjaju ponašanje ljudi, pa je tako on predstavljen kao “doprinos proračunu EU-a namijenjen poticanju država članica na povećanje recikliranja plastičnog otpada”.
