Samostalna izložba Jasminke Končić naziva 104 – S/M 36/38 (Odjeća kao prostor intimne memorije) otvara se u petak u 19 sati u koprivničkoj AK galeriji.
Inače, autorica je diplomirala grafiku 1997. godine, 2012. magistrirala je kiparstvo te upisala doktorski studij iz područja modnog dizajna u Ljubljani na temu Upotreba odjeće i jezika mode u suvremenoj umjetnosti. Izvanredna je profesorica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te je primila više nagrada za likovni i pedagoški rad.
Kao što ime govori, u fokusu je odjeća, a izložba je podijeljena na dvije cjeline.
Prva cjelina bavi se temom kućanskih poslova kroz dokumentarne fotografije kuhanja i pranja posuđa ispred kojih su na stolovima izloženi odjeća, obuća i bočice parfema. Izloženi predmeti kupljeni su kao kompenzacija za obavljanje navedenih kućanskih poslova honorarom kojega je autorica paradoksalno isplatila samoj sebi po tarifi satnice profesionalne spremačice. Ovo dadaističko ismijavanje kanona samoironijom, rezultiralo je vedrinom kolekcioniranja malih životnih zadovoljstava koje autorica iščitava kao predmete identifikacije vlastite intimne prirode. Od navedenog honorara kupljeni su odjevni predmeti, pa je prostorija u kojoj se izlažu preobražena u svojevrsnu garderobu – mjesto presvlačenja i oslobađanja mnogostrukih interpretacija. Fokus na odjeću nastavlja se i u zvučnom/video kulisom koja dolazi s projekcijom filmova nastalih stop animacijom s ciljem da se u relativno maloj prostoriji stvori osjećaj horror vacui atmosfere (straha od praznine) „zatrpavanjem“ kadra gomilanjem neispeglanog rublja. Hrpa se peglanjem topi, ali i stalno nadograđuje novim inputima pa je osjećaj gušenja zbog fizičke skučenosti prostora i duhovne uzaludnosti procesa neizbježan.
Drugi blok radova predstavlja tematski intimnu nadogradnju radova unutar prve izložbene cjeline. Centralno mjesto u ovom dijelu rada zauzimaju odjevni predmeti zabilježeni autoričinim sjećanjem i fotografijama iz obiteljskog albuma. Problematizirajući odjevni znak i mogućnosti njegove rekonstrukcije, autorica iz obiteljskog foto albuma uzima fotografije iz djetinjstva na kojima nosi omiljene odjevne predmete (majice, haljine, suknje) i pretvara ih iz dječjeg konfekcijskog broja 104 u svoju današnju odjevnu veličinu S/M 36/38. Novonastali odjevni predmeti odabranim materijalima i krojem pokušavaju što točnije precrtati zadane predloške iz djetinjstva, objasnili su iz AK galerije.
