Ljudska osoba je u svakodnevnici opterećena i vođena fizičkim svijetom, koji joj brzo promiče pred očima i često stvara situacije, koje zbog visoke razine stresa rezultiraju različitim tjelesnim reakcijama, u oblika fizičkih i psihičkih bolesti.
U takvoj situaciji se često traži pomoć priznate humane medicine, a ne zapostavlja se ni alternativna medicina. Dobro dođu i savjeti iz sfere narodne medicine koja se temelji na velikom empirijskom iskustvu.
U tim trenucima uvijek se prvo rješavaju problemi materijalne/tjelesne prirode i smatra se da kad se izliječi tjelesna bolest, onda je osoba zdrava. Ako se razviju više zdravstvene tegobe vezane uz psihu, one se liječe nakon fizičkih tegoba.
U svemu tome je važna i duhovnost koja se definira kao posebno stanje svijesti u kojoj se osoba predaje razvitku vlastitog duha.
Biti duhovan znači stavljati metafizičko i nematerijalno, ono što je vječno, ispred svjetovnog i materijalnog, dakle prolaznog. Duhovnost se najčešće veže uz vjeru, religiju, no može biti i nereligiozna. Religiozna duhovnost se provodi molitvom, meditacijom i moralnim životom.
Nereligiozna duhovnost traži svoje uporište u umjetničkom stvaralačkom djelovanju (slikanje, pisanje poezije i proze itd.).
Kada su fizička, vanjska komponenta čovjeka i njegova nutrina, u smislu duhovnog zdravlja, u ravnoteži, osoba je zdrava i sposobna za dug i kreativan život. Čim dođe do gubitka ravnoteže javljaju se razni poremećaji koji rezultiraju gubitkom zdravlja.
U SAD-a (a gdje drugdje!) su rađene brojne studije i istraživanja koji pokazuje da je duhovnost bitna za mentalno, emocionalno i tjelesno zdravlje.
Osobe koje su duhovne lakše se suočavaju sa životom, psihički su stabilne i u slučaju pojave tjelesne bolesti mogu brže i potpunije ozdraviti.
U takvih je osoba zbog zdravog načina života (zdrava hrana, izbjegavanje uzimanja alkohola i droga, dobra socijalna povezanost, samopomoć i uzajamna pomoć, suzdržavanje od hrane u određenim prilikama, odsutnosti promiskuiteta itd.) je i smanjen rizik od srčanih bolesti, povišenog krvnog tlaka i karcinoma raznih sijela. Ako se fizička bolest i javi ona može dati smisao, nadu i utjehu i na taj način lakše ostvariti ozdravljenje ili dati bolju kontrolu bolesti.
Opraštanje sebi i drugima, članovima obitelji i šire zajednice kao i suosjećanje prema sebi i drugima je aktivni princip koji može dovesti do ozdravljenja. Empatija je sposobnost da se osjete potrebe druge osobe koje joj se mogu i verbalizirati kao znak razumijevanja osjećaja i situacije u kojoj se osoba nalazi bez aktivnog miješanja u rješavanje istih. Nekad je dovoljno verbalizirati problem, glasno ga izreći i odjednom se može pokazati put prema njegovom rješenju.
Važno je naglasiti i ulogu predane molitve kao sredstva za smirenje, uravnoteženje i usmjeravanje prema rješavanju problema. Molitva znatno umanjuje razinu stresa i omogućuje organizmu da se regenerira.
Jasno je da čovjek nije samo zbroj organa i organskih sustava i da ne funkcionira poput robota, nego ima svoju osobnost kroz koju se ostvaruje. Zato je svaka osoba individuum za sebe, komplicirani spoj fizičkog i psihičkog i treba ga promatrati na taj način, cjelovito, holistički. Samo na taj način se može shvatiti osoba u kontekstu sredine u kojoj živi.
Nije jednostavno biti duhovan i živjeti svoju duhovnost jer to zahtijeva visoki stupanj discipline, usredotočenost i dosljednost u svemu bitnom kroz cijeli život. U današnjim uvjetima života, koji je brz, nemilosrdan, selektivan malo ih se odlučuje oteti dio vremena za molitvu i meditaciju te se one smatraju nečim nepotrebnim. Na taj način se otvaraju vrata stresu i svim njegovim negativnim efektima.
Samo tako duhovnost liječi i može djelovati pozitivno na pojedinca. Potrebno je više uključiti duhovnost uz ostale terapijske postupke, jer ako ona nije uključena, pacijenta liječimo samo simptomatski bez obzira kakvu vrstu terapije dobiva.
U zaključku smatram da se treba svakako nastojati da se razvija duhovnost kod svih nas jer ćemo na taj način razviti društvo koje će biti zdravije, stabilnije i sposobno za sve ono što nas čeka u budućnosti.
Ivanka Kotnik, dr.med.spec.
Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije u sklopu Operativnog programa “Učinkoviti ljudski potencijali” za razdoblje 2014-2020 iz Europskog socijalnog fonda.
Ukupna vrijednost projekta je 393.784,50 kuna, te je iznos bespovratnih sredstava 393.784,50 kuna od čega su sredstva Europske unije 85%, a Državnog proračun 15%.
Sadržaj ovog promidžbenog materijala isključiva je odgovornost Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije.
Više informacija o EU fondovima na: http://strukturnifondovi.hr i http://www.esf.hr/
