Iz kola u kolo trener Zoran Zekić govorio je kako ih nikako neće nagraditi. Čim jedna lopta uđe, doći će rezultat, vratit će im se talent koji kao da im je netko uzeo, ponavljao je.
U takvome stanju, u kojemu je samopouzdanje davno izgubljeno, nakon 12 uzastopnih utakmica bez pobjede, još tamo od Dinama na samome otvaranju, na Gradski stadion Ivan Kušek Apaš Slaven Belupu došao je Hajduk. Istina, ni Splićani nisu bili u savršenoj formi, zbog čega se i spekuliralo o odlasku švedskog stratega Jensa Gustafssona, što se na kraju i dogodilo. Neovisno o tome, momčadi koja u svojem kadru ima Marka Livaju kao jednoga od najboljih, ako ne i najboljeg, igrača HNL-a, pa i Gerga Lovrencsics, donedavno mađarskog reprezentativca, ili talente poput Stipe Biuka, mora pripadati status favorita.
A onda, onda se otvorilo. Prvim udarcem na utakmici. U drugoj minuti. Ivan Čović ispucao je loptu duboko u suparničku polovicu, glavom ju je do Hansela Zapate prebacio Ivan Krstanović, a kolumbijski ofenzivac proslijedio i prepustio Marinu Laušiću. Odapeo je, pogodio neobranjivo za Lovru Kalinića i krenuo slaviti uz glasni povik: “Ajdeeee.”
– Presretan sam. Ma, daleko najbolja i najveća utakmica u karijeri – kaže nam, za početak, Laušić.
Pokazali smo da ljudi mogu navijati za nas kao što su jučer za Hajduk, kaže
Laušić je, inače, Splićanin rođen 2001. godine. Potekao je u Orkanu iz Dugog Rata, nastavio u splitskom Adriaticu pa iz njega 2014. otišao u Hajduk, isti onaj Hajduk koji je jučer načeo u drugoj minuti, da bi se u 34. minuti zabio u kazneni prostor, prošetao se pored nekonkretne obrane gostiju i povratnom loptom poslužio prekaljenog Ivana Krstanovića. Prvi HNL pogodak, k tome i asistencija protiv kluba u čijim je redovima bio do 2017. godine kada je prešao u Solin. Ondje se zadržao dvije godine. Došao je tada poziv Slaven Belupa, iz kojega se u solinske redove još vratio na posudbu. Konačno, prvi profesionalni ugovor potpisao je, evo, ima tome malo više od tri mjeseca.
– Veliki sam navijač Hajduka. Prošao sam dolje sve uzraste, ali me put odveo ovamo. Sretan sam što sam jučer zabio svom Hajduku – priznaje.
Našalio se Zekić – a što, moramo priznati, i nije daleko od istine – kako je jučerašnja pobjeda praktički ostvarena u gostima. Odnosno, takav je dojam ostavljen jer su nominalno domaću publiku činili uglavnom simpatizeri Hajduka.
– Bio je velik pritisak prije utakmice. Dolazi Hajduk koji se bori za titulu, a mi se borimo za svaki bod kako bismo se odmaknuli od dna. Ali, kao ekipa imamo kvalitetu i zajedništvo. To smo jučer pokazali na pravi način – siguran je.
– Motiviralo nas je to što je većina na stadionu navijala za Hajduk. Pokazali smo da ljudi mogu navijati za nas kao što su jučer za Hajduk 90 minuta – dodaje.
Dobio sam poziv trenera Vedrana Medenjaka za probu u juniorsku ekipu. Otac i ja smo u sat vremena spremili stvari i krenuli za Koprivnicu, prisjeća se
Vrativši se par godina unatrag, prepričao je kako je u splitskog velikana došao s 13 godina kao prvi igrač suradnje Adriatica i Hajduka. Njegov put slijedili su, kaže, Tonio Teklić, Michele Šego i Darko Nejašmić, između ostalih.
– U Hajduk sam došao kao jedan od najboljih u svojoj generaciji u Hrvatskoj, tako da je na početku sve bilo super, negdje do kadeta kada sam se zasitio nogometa. Nije više bilo toliko ozbiljno kao na početku te sam otišao s istekom ugovora – prepričava nam, ponosan što je nosio bili dres, dodatno objašnjavajući kako je tada nestala želja za nogometom.
No, umiješao se otac Joško zbog kojega se ista vratila.
– Dobio sam poziv trenera Vedrana Medenjaka za probu u juniorskoj ekipi. Otac i ja smo u sat vremena spremili stvari i krenuli za Koprivnicu. Htio sam se opet fokusirati na nogomet. Na kraju je super ispalo – govori.
Pogodak je proslavio kao da je pao uteg s njegovih, Zekićevih i ramena svih suigrača. Konačno se koprca u mreži. Svejedno, potvrđuje nam kako mu “kao navijaču Hajduk znači sve.”
– Na terenu je drugačije. Odrađujemo posao i oni su, kao i ostali, suparnik kojeg pokušavamo dobiti – logično zbori.
Uz najbolju utakmicu u karijeri, Laušiću stigao poziv mlade reprezentacije
Zekić je u Slavenu naslijedio trenera Deana Klafurića. Kakav je jedan, a kakav drugi?
– Obojica žive nogomet 24 sata, to se vidi na treninzima, utakmicama i sastancima. Razlika je u tome što je trener Zekić dosta direktniji prema igračima, dok trener Klafurić to pokušava riješiti toplijim razgovorom – otkriva nam.
Proslavili su Farmaceuti dostojno ovaj trobod koji ih je na tri boda udaljio od fenjeraša Hrvatskog dragovoljca, a na dva približio osmoj Istri 1961. U košmaru pozitivnih emocija, Laušić se našao na popisu U-12 reprezentacije izbornika Igora Bišćana. Dobrim vijestima nema kraja.
– Izbornik me nije kontaktirao. Ne znam kakva su njegova očekivanja, ali što god kaže, obavit ću to s maksimalnim fokusom i zalaganjem kako bih opravdao poziv – zaključuje najbolji igrač jučerašnje utakmice.