Umjetnička organizacija „Moja zemlja” Štaglinec u subotu, 19. lipnja od 17 sati organizira Međunarodni susret umjetnika „Štaglinec 2010. – Voda”.
Performanse će održati sljedeći umjetnici: Đanino Božić, Milan Božić, Pasko Burđelez, Damir Čargonja, Vlasta Delimar, Markita Franulić-fotografije, Željka Gradski, Pino Ivančić, Božo Jurjević, Ivan Šeremet, SU-EN (Švedska), Hans T. Sternudd (Švedska), Katarin Ladik (Mađarska), Akiko Sato (Japan), Tomo Savić Gecan, Zoran Todorović (Srbija), Gordana Zlatanović (Srbija), Antonio Gotovac Laurer- video.
Pokrovitelj je Grad Koprivnica, a Međunarodni susret umjetnika pomogli su Koprivničko-križevačka županija, Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.
Suorganizator je Galerija S iz Koprivnice, a sponzori su Pučko otvoreno učilište Koprivnica, Vatrogasna zajednica Koprivničko-križevačke županije, Udruga žena Štaglinec te Hrvatski crveni križ Koprivnica.
Tadićeva Izložba i Vincekov performans u Galeriji S
Istog dana, u subotu točno u podne uvod u događaj u Štaglincu bit će u koprivničkoj Galeriji S, u Starčevićevoj 3a. Koprivnički akademski slikar Vlatko Vincek izvest će performans „Morbus”, a u prostoru Galerije S bit će otvorena izložba „Crteži” Marka Tadića, mladog slikara iz Siska koji je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Firenzi.
Međunarodni susret umjetnika Štaglinec 2010. – Koncept VODA
2004.g. putovala sam vlakom prema Beogradu .Čitala sam Miroslava Mandića vojvođanskog umjetnika koji je uz svoj veliki projekt hodanja radio prekrasne zapise pod naslovom Ruža lutanja.. a ponavljanje hodanja … ruža je ruža je ruža. od predivne Gertrude Stein, doveo je do savršenstva intimne ispovijesti na koje bi mi se svako malo oči zasuzile.
Iz vlaka, „nepodnošljiva” količina ravnice, zemlje crne i teške, mirne, možda oslobađajuće, provocirala me cijelim putem. Štaglinec je Štaglinec je Štaglinec. Odzvanjalo je.
Odluka je pala. Proglasila sam moju zemlju umjetnikčim objektom, sasvim jednostavno, vrlo konceptualno.
Ali neka ne bude samo konceptualno; rekao je Marijan Špoljar; neka se dogodi neko zbivanje, neka dođu ljudi. Tako je i bilo. 2005.g. uz Ivana Ladislava Galetu, Milana Božića i Vlastu Delimar te pun autobus publike iz Zagreba započeo je projekt Štaglinec koji se pretvorio u međunarodni susret umjetnika.
“Padre padrone” je nestao a s njim glavna snaga postojanja svih aktivnosti koje su davale smisao i korist jedne zemlje. Zanimljivo je da su gotovo sve vočke nakon njegove smrti prestale normalno živjeti, neke su se počele sušiti a neke su prestale davati plodove. Biljke naučene na čovjekovu njegu nekako su podivljale, vidjelo se da su zanemarene.
Moj je otac oduvijek davao veliku važnost zemlji, ona je za njega predstavljala temelj svakog postojanja. Zemlja kao muza za sve. Zemlja kao simbol društvenog vrednovanja, praiskonska egzistencijalna jedinica. Zemlja i kao duhovno pribježište kroz koje se možemo ponovno povezati sa samim sobom, kozmosom, božanskim, prirodom. Moj se otac znao “uzemljiti” biti na tlu.
Ja sam kao novi vlasnik ove napuštene zemlje upotrijebila svoje prirodno pravo, prirodnog nasljeđa ove zemlje te iskoristila kulturno političku scenu da napravim umjetnički projekt koji će ukazati na manipulacije novog društvenog poretka. Stavivši moju zemlju u kontekst umjetnosti ona je dobila nove vrijednosti, ona je postala umjetnički objekt a sa svim svojim društvenim vrijednostima. Na taj način ona je postala višestruko korisna i zanimljiva.
Kroz pet godina održanih susreta umjetnika s koncepcijom „zemlja” koja nam je bila blaga inspiracija, ove godine odlučili smo koncept malo definirati u smislu neke određenosti tj. pokušati pratiti aktualna zbivanja a da se pri tome ne udaljimo od naše glavne teme.
Ovogodišnji koncept VODA odvesti će nas u preispitivanje Vode ne samo kao egzistencijalni trenutak kojim se bave razni znanstvenici koji govore o očuvanju kopnenih voda, o upravljanju vodnim resursima u
svrhu zdravlja ljudi i očuvanju bioraznolikosti već ćemo naravno kao umjetnici zagrabiti i prema poetičnijoj strani kao što je simbolika vode ili duhovna energija kojom zrači. Osvrnuti ćemo se svakako i na grozne podatke koji govore o ekološkoj katastrofi a kojoj doprinosi čovjek sam sebi u ime profita.
…Plastične boce u koje se puni voda, izrađuju se od polietilena (PET) koji se dobiva od sirove nafte. Razgradnja takve boce traje 400 godina. Zato ne čudi što su neke zemlje u strahu da ne budu zatrpane PET-ambalažom, započele s kampanjom pijenja vode iz vodovoda, a ne iz plastičnih boca. Biznis s vodom iz boca proširen je i na kućne ljubimce za koje se puni voda prema ukusu pasa, mačaka, hrčaka… Takva boca košta oko dva dolara. Ili… Gotovo u cijelom svijetu cijena jedne bočice vode skoro je izjednačena s cijenom bočice bezalkoholnih pića.
Svakako moram naglasiti da djelovanje umjetničke organizacije od prvih dana ne bi bilo moguće bez entuzijazma galerije S iz Koprivnice i Marijana Špoljara koji je ujedno i suorganizator svakog događanja a Grad Koprivnica je prepoznala ozbiljnost i značaj našeg rada te nas financijski podržava. Prošle godine uspjeli smo ostvariti i međugradsku suradnju s Gradskim uredom za kulturu Grada Zagreba te Koprivničko –križevačkom županijom a ove godine po prvi puta pridružilo nam se i Ministarstvo kulture RH.
Vlasta Delimar