U svega tri kilometara toka Kamačnik pruža neopisivi doživljaj ljepote, ali i prirodne vrijednosti. S obzirom na iznimnu ljepotu cijelog područja kuda teče ova prava mala gorska rječica, kanjon Kamačnika zaštićen je kao značajni krajolik.
Već na samom početku Kamačnik pokazuje svoje divlje lice. Nakon stotinjak metara brzaka, zapjenjene vode obrušavaju se nekoliko metara niz umjetnu branu. Kapljice pršte posvuda, a sunčane zrake na finoj maglici čak stvaraju šarenu dugu. Drugdje voda poskakuje preko velikih prirodnih stijena koje su se ispriječile usred bujice. Bjelina uzburkane vode tada se jasno ocrtava na tamnom, vlažnom kamenu. Mjestimice visoki stjenoviti kanjon suzuje riječicu i tjera na divlje guranje među liticama. Stjerana u kut i s značajnijim nagibom terena, voda nema druge nego se svom silinom sukljati naprijed. U karbonatne stijene duboko usječena sutjeska Kamačnika odlikuje se nizom brzica, vrtložnih lonaca i manjih slapišta koji oblikuju krivudav splet stijenama zasjenjenih prolaza. Ovaj kanjonski dio Kamačnika dužine oko jedan kilometar.
Nadalje, korito rijeke prepuno je stijena kroz koje se voda u brzacima probija, šušteći i pjeneći se. Tamni, gusti sloj vodoljubnih mahovina poput tepiha prekriva vrhove stijena. Nerijetko se koja bukva prepriječila, izvaljena od starosti ili udara groma. U bistrim vodama Kamačnika ovidi se kako šmugne potočna pastrva (Salmo trutta m. fario), kao i lipljan, obje brze ribe i izvrsno se snalaze u brzacima riječice. Ona ovdje nalazi obilje hrane, među vodenim beskralježnjacima. Tu živi cijeli niz ličinki kukaca poput vodencvjetova, obalčara i tulara. Neki od njih se hrane otpalim lišćem i drugim biljnim materijalom koji pada s obale. U kanjonu se mogu opaziti pjegavi daždevnjaci (Salamandra salamandra), zmije bjelouške, a ponekad na obale gornjeg dijela doline doleti siva čaplja i patke.
Stjenovite litica se na drugim nešto više uzvodno razmiču pa Kamačnik ima više mjesta za svoj tok. Voda se tu smiruje. Na njenoj površini ravnoj poput ogledala se zrcali šumska vegetacija. Kao da je netko zelenim i smeđim vodenim bojama oslikao staklo. Mjestimice se uopće ne osjeća strujanje vode pa se dobija dojam nekog izduženog jezera. Tu vlada tišina prirode. Ipak, kada se bolje oslušne, čut će se pjev ptica, šuštanje lišća i huk krošnje na vjetru. S lijeve strane, dolomitnu padinu vlaže mali bočni izvori, a močvarno tlo obrasta trava beskoljenka (Molinia sp.) uz neke rijetke vrste šaševa. Ekološki je posebno vrijedan dio gdje bočni bujični potoci podno zaselka Japići s lijeve strane utječu u Kamačnik. Oni tvore prošireni dio doline obrastao dijelovima obalnih šikara vrbe (Salix sp. div.) i šumaraka crne johe (Alnus glutinosa).
Mirni jezerski izvor
Isto tako miran je i njegov izvor. Voda tu nečujno izbija iz podzemlja, stvarajući malo jezerce. Iz njega potom nastaje Kamačnik. Izvor Kamačnika jednako je dojmljiv i živopisan kao i sama sutjeska. Voda mirno, ali obilato iz modrozelene dubine izlazi na površinu kroz duboku usjeklinu u stijeni. Speleoronioci su utvrdili dubinu od barem 118 metara. Nakon izviranja voda se mirno razlijeva i polagano teče kroz čitav gornji dio doline. Izvorski je dio zanimljiv i zbog endemske podzemne faune koju u njemu tek treba otkriti. Dosad su prilikom nekoliko istraživanja uočeni endemski podzemni račići Monolistra sp. i Niphargus sp. zbog čega je izvor Kamačnika uvršten i u ekološku mrežu Natura 2000.
Bujna šuma
Vrlo je živo i na obalama riječice. Posebice je bujno u proljeće kada se sve zazeleni. Ogromni listovi lopuha se poput divovske salate guraju uz samu vodu. Nešto podalje sva je sila oslada i drugih papratnjača, koji često rastu i na drveću (epifiti). Šuma koja raste tik uz riječicu, gotovo cijelo vrijeme pravi ugodnu sjenu. To je većinom bukva, no ima i jasena, johe i najbliže uz vodu vrba. U jesen se sve šareni od njihovog lišća. Na stijenama nadnesenim nad korito šumeće rječice mjestimično su tamne vazdazelene krošnje tisa (Taxus baccata). Na stijenama su primjerice alpska ruža (Rosa pendulina), širokolisna čestoslavica (Veronica urticifolia), pješčarska gušarka (Cardaminopsis arenosa), a na zasjenjenim mjestima česta je šumska urodica (Homogyne sylvestris). Bukove šume u dolini Kamačnika rastu na vlažnijim staništima i pripadaju tipu gorske bukove šume (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae) u kojoj rastu biskupska kapica (Epimedium alpinum) i zaštićena mekana veprina (Ruscus hypoglossum), te rijedak zaštićeni lovorasti likovac (Daphne laureola).
Nasuprot tome, na svijetlijim kamenitijim stranama doline nalazi se na zastupnike termofilne šume s crnim grabom (Ostrya carpinifolia), crnim jasenom (Fraxinus ornus), mukinjom (Sorbus aria) i brekinjom (Sorbus torminalis). Na jednoj dolomitnoj stijeni razrasla se i crnjuša (Erica herbacea).
Divan izlet
Kamačnik je izvanredno mjesto za jednodnevni izlet ubilo koje doba godine. Uređena je lijepa i svima prolazna staza. Preko kanjonskog mosta vodi drvena staza i most pa je moguće divititi se prirodi ispod svojih nogu. Nakon višeastnog obilaska, može se okrijepiti i utažiti glad u restoranu na samom ulazu u kanjon. Do Kamačnika nije teško doći. Može se putovati vlakom ili automobilom. Potrebno je u tom slučaju skrenuti s autoceste Zagreb-Rijeka kod mjesta Vrbovsko. U tom malom goranskom mjestu se zatim slijede putokazi i stiže do rijeke Dobre. Tu je u samoj blizini i ušće Kamačnika. Odande se može dalje samo uskim puteljkom. Riječica je dovoljno kratka da je se može proći lako u jednom danu.