Drugo desetljeće imbriovečkog Borca bilo je bogato trofejima, kao nijedno u dotadašnjoj povijesti. Od 2010. do 2020. godine osvojeno je sedam prvenstava i četiri županijska kupa, od pet igranih finala. Velike zasluge za to idu upravi kluba, odnosno posljednjih godina glavnom čovjeku u Borcu, Draženu Lopariću. U klub je došao baš u sezoni 2009./2010. godine, kad je postao predsjednik. Na tom se mjestu zadržao tri godine, a otad je stalni član uprave kluba.
Sve je počelo u sezoni 2009./2010. kada je Borac vodio veliku borbu za naslov prvaka Prve ŽNL sa susjednom Mladosti iz Malog Otoka. Trener je bio poznati Ranko Celiščak koji je imao dobre rezultate no nikako nije mogao dohvatiti prvo mjesto. Klub je nakon Cveletovog remija s Osvitom preuzeo valjda najdugovječniji trener jedne županijske momčadi, Zlatko Andrašić.
Nakon kupa protiv zagrebačkog Dinama, utakmica za naslov prvaka s Mladosti bila je najposjećenija otkad je Loparić u Borcu. Te godine osvojen je i naslov prvaka, ali i naslov županijskog pobjednika kupa.
– Osvojili smo sedam prvenstava i četiri kupa. Igrali smo pretkola kupa s Rudešom, korčulanskim Zmajem, Opatijom i Karlovcom, te prvo kolo Kupa s Dinamom. Ta utakmica bila je najposjećenija. Andrašić je u klubu cijelo vrijeme, samo jednu polusezonu nije bio trener, tad je trener i golman bio Sokač, koji je osvojio kup – prisjeća se Loparić.
Imbriovečka publika mogla je vidjeti ponajbolje napadače s ovih prostora baš u dresu Borca. Bili su tu Gregurek, Bači, Sušec, Bastašić, Vrkić, Kovač, Vručina…
– Zdravko Međimorec Daja je puno dao klubu, praktično je bio vanjski suradnik, u vrijeme kad je bio prvoligaški igrač. Poslije toga zaigrao je i za Borac. Čak je jednu utakmicu bio i trener. Vručina je također prvoligaški igrač koji je nosio dres Borca. Što se tiče starosjedioca kluba i onih koji su na pragu statusa legende, to su pak Fažon, Oršić, Fajdić i Gaži – rekao je. Svi su oni zaslužni u kreiranju identiteta kluba.
Dražen Loparić istaknuo je Tomislava Hudaka, veznjaka Tehničara iz Cvetkovca kao igrača kojeg je htio, ali nije uspio dovesti u Borac.
U pogledu prvog razreda županijskog nogometa, Loparić smatra kako se kvaliteta igrača podigla dolaskom onih sa zagrebačkog područja, no smatra da je sad slabija.
– Prva ŽNL bila je najjača kad se gasila Četvrta liga pa su Kalinovac i Đurđevac ušli u ligu koja je brojila 16 klubova. Sad je situacija drugačija, neki imaju igrače koji ne mogu trenirati – kaže.
Isto tako, osvrnuo se i na problem mladih igrača koji pogađa cijelu županiju, gotovo svaku općinu. Djece je sve manje, sve ih se manje odlučuje na sport. Imbriovec, Legrad i Osvit nalaze se na 3-5 kilometara udaljenosti i sada se prvi put desilo da Osvit nema juniore.
– Po meni, Osvit je uz Ferdinandovac sredina koja ima najviše svojih igrača koji su došli iz vlastitih mlađih kategorija. Teško je danas, savez traži mlađe uzraste – priča.
No, djece danas nema. Savez ima uvjet da svaki klub iz Prve ŽNL mora imati juniore, što mnogima predstavlja težak zadatak. Djece u jednoj općini nema pa ih se mora skupljati iz okolnih, ali i tu se može dogovoriti, dva kluba se mogu spojiti, barem u onim nižim uzrastima poput pilića.
Planovi za naredno razdoblje
– Situacija je sad takva kakva jest (korona) i bez publike to sve nema smisla. Ne znam kaj se bude odigralo, nemamo nikakvih imperativa, no naravno da igrači i ekipa znaju da se uvijek igra za pobjedu i prvo mjesto, te da se dođe čim dalje u kupu. Bez publike to sve nema smisla. Savez bi sad morao barem podmiriti suce da pomogne momčadima koje najveće prihode ostvaruju od ulaznica.
Izrazio je i žaljenje što prvaci ne dobiju nekakvu podršku od saveza, odnosno nagradu.
– Savez ima nekakav svoj proračun, mislim da bi bilo dobro da stimuliraju prvaka svake lige nekom novčanom nagradom koju bi oni mogli uložiti isključivo u napredak kluba u pogledu ulaganja u infrastrukturu, poboljšanje travnjaka, kupnju opreme i slično, da novac ne ispari – poručio je Loparić, naglasivši kako su sve ovo njegova razmišljanja i sugestije. Ipak su osvojili sedam prvenstava i četiri kupa.