Nedavno u jevnosti odjeknula vijest kako je postignut veliki napredak u istrazi ubojstva koje je potreslo Hrvatsku. Riječ je, naime, o slučaju iz malog mjesta Palovec gdje je u zamrzivaču 19 godina skrivano tijelo Jasmine Dominić (23).
Za Jasminino ubojstvo i skrivanje tijela, optužena je njezina sestra Smiljana Srnec koja se nalazi u istražnom zatvoru. Napredak u istrazi se temelji na tome što je škrinja ‘navodno prepuna otisaka Smiljane Srnec, jedine optuženice za Jasminino ubojstvo’.
Otisci njezinih prstiju su izuzeti iz unutrašnjosti škrinje, koji i po svom broju i rasporedu, prema tumačenju stručnjaka, nedvojbeno ukazuju da je samo ona manipulirala tijelom svoje ubijene sestre.
Otisci su, bez obzira na to što je tijelo bilo u ledu 19 godina, toliko su dobro očuvani da je nedvojbeno utvrđeno da pripadaju Smiljani Srnec.
No, vještaci sudske medicine nisu uspjeli utvrditi ni približno kada je ubijena Jasmina Dominić, a upravo to bi mogao biti problem tvrdi bivši šef ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke, Branko Lazarević.
– Te otiske treba povezati s trenutkom smrti, a sudska medicina se ni približno ne može izjasniti niti kada je ubijena. To je ključno, a ne otisak – ustvrdio je za Vijesti.hr iskusni kriminalist.
Osim toga, na jednom paketiću iz škrinje pronađeni su i otisci drugih ukućana.
– Pronašli su otiske?! Pa to bi pronašlo i dijete s obzirom da su živjeli u toj kući. To je, ako uopće je, samo jako ‘tanak’ dokaz. Jer, ubojstva u kući u kojoj svi žive je teško dokazivati. Normalno je da tu ima otisaka od svih ukućana. To su takozvani otisci ‘domaćih osoba’. Oni su tanki ili nikakvi dokazi da je netko ubio. E, kada bi se tu našao otisak nekoga tko ne živi u kućanstvu, onda bi to bilo nešto. Logično je da tu ima otisaka od ukućana, ali to ne znači da ju je neko od njih ubio. Tako je ‘pala’ i optužnica kod slučaja braće iz Španskog. Ima tu osim otisaka i mikrotragova, vlakana odjeće, ima tu i vlasi kose, pa i krvi, ali ni to ne znači da je netko ubojica. Otisci se mogu neko vrijeme održati i u vodi, ali su druge okolnosti. Znači, ako sumnjičiš člana obitelji, to treba drugačije dokazivati, a ne pomoću otisaka. Sve je to jako tanko i sve je to na užasno ‘staklenim nogama’ – tvrdi Lazarević.
– Čak i da su na tijelu pronađeni otisci, ni to ne mora značiti puno. Pa živjele su u istoj kući i sestre su koje su najvjerojatnije imale bliskih kontakata. Treba sakupiti puno indicija i puno dokaza i onda to sve filtrirati. Svaki dokaz mora imati svoju povijest i mora se isfiltrirati kada je nastao i pod kojim okolnostima. Svaki dokaz mora imati svoju genezu i do u detalja treba objasniti kada i kako je nastao – pojasnio je Lazarević i još jednom naglasio da je najveći problem što se još ne zna kada je točno nesretna Jasmina ubijena pa se ni ti otisci ne mogu povezati s trenutkom smrti, a upravo to je ključno.
