Zgrada Gimnazije Fran Galović predmet je kritičkog osvrta Arijane Antoljak iz 4. a razreda. Tijekom svog četverogodišnjeg boravka u zgradi, kako je napisala, uočila je mnoge sitnice, nelogičnosti i loša rješenja, a svoje primjedbe odlučila je podijeliti u tekstu objavljenom na školskim stranicama.
– Već četvrtu godinu idem u Gimnaziju Fran Galović, već četvrtu godinu gledam ovu zgradu i svaki dan promišljam o tome kako je nepraktična! Započet ću od ulaza koji je postavljen previsoko jer je kao praktičan za invalide, ali nije jer je predugačak. Zatim je tu unutarnji prostor koji je prevelik, odnosno smatram da je previše prostora iskorišteno na hodnik te da je previše prostora otišlo u dužinu. Silno staklo kao izolacija i nije baš najsretnije rješenje jer se prostor jako brzo rashladi i teško zagrije, čemu pridonosi i veličina učionica, a posebno učionica u „crnom hodniku“. Rešetka na stepenicama za evakuaciju vrlo je frustrirajuća jer čovjek nema pogled na čisti okoliš, nego samo na sivu rešetku i nakon što učenici iziđu iz škole, dožive svjetlosni šok – piše Arijana.
Navodi i da joj i opće sivilo u zgradi, odnosno nedostatak vedrijih boja.
– Sljedeće na što bih se referirala nedostatak je boje. Jedino što je u školi šareno učionica je likovne umjetnosti, ormarići i plakati po zidovima, a da toga nema, ne želim ni zamišljati kako bi bilo boraviti u tom prostoru. Ali nakon dužeg vremena provedenog u ovoj zgradi, već su se svi naviknuli na sveprisutno sivilo pa ga više i ne primijete, ali svakako smatram da je boja bila pogreška! – smatra ona.
Arijana piše i da je uočilanedostatke u projektiranju i izvedbi zgrade, kao što su strop, udaljenost između prostorija i dvorana za tjelesni, koja je već imala problema s poplavom.
– Što se konstrukcije tiče, ni ona mi se ne sviđa jer je preapstraktna za moj ukus i nije se baš mislilo na praktičnost. Naime, sve su prostorije preudaljene jedne od drugih, a posebice dvorana za tjelesni. A k tomu i stropovi izgledaju nedovršeno jer se vide „grede“ i sama konstrukcija unutarnjeg potpornja bez klasičnog je ravnog stropa.
Pored svega navedenog izdvojila bih dvoranu za tjelesni kao najveću pogrešku, počevši od toga da se nalazi u zemlji, odnosno ispod razine zemlje, pa smo zbog toga u strahu od poplava, čemu smo i sami svjedočili, ali i uvijek je hladno jer ju je nemoguće zagrijati. A povrh svega nema prozora koji bi se mogli otvoriti kako bi ušao svjež zrak!
Iako sam se naviknula na sve što nas okružuje u školi, ne mogu zanemariti te „sitnice“ koje mi smetaju i koje mi uzrokuju glavobolju svaki put kada iziđem iz škole na prirodno svjetlo i svjež zrak! – zaključuje Arijana.
Njen tekst proširio se društvenim mrežama i izazvao pravu lavinu vrlo podijeljenih komentara na Facebooku, od onih koji se u potpunosti slažu s njenim dojmovima, do onih koji smatraju da su primjedbe subjektivne i da ne stoje. Sama autorica teksta napomenula je da je riječ o školskom zadatku te da je iznenađena brojnim reakcijama.
– Dakako, stoji da se na satu tjelesnoga treba kretati, da razdoblje srednje skole čine ljudi, a ne zgrada, da je tekst napisan svakako samo ne u rangu jednog maturanta gimnazije, ali podsjećam; to je samo kritički osvrt napisan za ocjenu, neka navedena stajališta čvrsto zastupam, ali svakako su neka napisana tek tako. Nisam ni u jednom trenutku očekivala ovakve reakcije na školski zadatak, ni ovakvu facepozornost, ali dojam ljepote je individualan, kao i pravo na kritičko mišljenje, stoga mi je drago da sam kao neka vrsta umjetnika dobila barem ikakvu reakciju ljudi – dio je njena komentara.
