Međunarodni dan materinjeg jezika obilježava se 21. veljače. Riječ je o danu koji je utemeljen 1999. godine.
Mirela Paša učiteljica je hrvatskog jezika i savjetnica u Osnovnoj školi Molve već 25 godine. Čitav radni vijek predaje hrvatski jezik. Osim toga, vodi učeničku zadrugu i novinarsko literarnu sekciju. Oduvijek je znala da želi biti učiteljica.
– Voljela sam knjige, papire, nastavne materijale i sve te stvari. Uvijek sam zamišljala kako ću biti učiteljica, pa čak i u igri s prijateljicama – govori.
Nakon gimnazije, upisala je učiteljsku akademiju i razredu nastavu. Uz to odabrala je hrvatski jezik, čime je stekla zvanje diplomirane učiteljice razredne nastave s pojačanim hrvatskim. No to joj prema tadašnjem zakonu nije bilo dovoljno pa je upisala Filozofski fakultet i položila razliku predmeta.
Prvo radno mjesto bilo joj je u Kalinovcu. Ističe da je razlika u znanju učenika materinjeg jezika nekada i danas velika i uočljiva.
– Jedan od razloga je što djeca u novije vrijeme imaju sve više govornih poremećaja. Sve više njih treba logopedske vježbe, rad na čitanju i pisanju. Tu su i digitalne igre i društvene mreže što sve utječe na poremećaje u hrvatskom jeziku – pojašnjava.
Dodaje da sve više djece govori engleskim jezikom. Zadnjih nekoliko generacija primjeri su gdje se vide ti poremećaji.
Još jedan problem s kojim se učitelji danas susreću je sve manji broj učenika u razredima. Međutim, danas je potrebna veća priprema kako bi se djeci s različitim potrebama pristupilo na najbolji način.
– Čovjek bi pomislio kad nekome kažemo u Zagrebu da imamo 15 učenika da je to super, ali nije to baš tako. Primjerice, u šestom razredu imam učenicu iz Ukrajine, dječaka po prilagođenom programu i učenika koji je nekoliko puta bolji u engleskom nego u hrvatskom. I sada svakom učeniku treba pristupiti na različite načine i za svakog pripremiti posebni materijal – pojašnjava.
Osim što su pripreme opsežnije, sve je više različitih projekata.
– Ako uvidim probleme, nastojim osmisliti predmetne projekte koje provodim na razini škole, ali i u razrednima kojima predajem. Bila je godina čitanja pa smo imali projekt čitajmo glasno i interpretativno. Djeca rijetko kad čitaju glasno, a da to bude i interpretativno pa smo i na tome radili – govori.
Da je važno znati materinji jezik ljudi odavno znaju. Upravo zato se i obilježava međunarodni dan materinjeg jezika.
– Važno je da se ljudi osvijeste koliko je važno govoriti svojim jezikom, razvijati ga, koristiti i mijenjati, ali u pozitivnom smislu. Ne zaboravljati riječi, nego ga bogatiti i čuvati – ističe.
Spomenula je da je ovaj datum blizak jednom drugom datumu koji je važan za nas. To je 22. veljače kada je tiskana prva hrvatska inkunabula Misal po zakonu rimskog dvora 1483. godine.
– To dokazuje da su Hrvati još u 15. stoljeću imali svoj jezik i pismo – pojašnjava.
Svaki dan nastoji djeci ukazati na to koliko je važno znati jezik.
– Znaju me pitati zašto moramo učiti hrvatski jezik. O učenju hrvatskog jezika ovisi sporazumijevanje, komunikacija i učenje drugih predmeta. Ako nema čitanja s razumijevanjem materinjeg jezika, tada se ne može učiti i raditi drugi predmet – govori.
Dodaje da ne zaboravljaju na kajkavsko narječje.
– Uvijek ga spominjemo, govorimo, a često i radimo na kajkavskom. Učimo o kajkavskoj književnost, recitiramo, pišemo i javljamo se na natječaje na kajkavskom. Učenici vole govoriti na kajkavskom. Postoje učenici koji će se izvrsno izraziti na kajkavskom ako im to dopustim – ističe.
Kada je u pitanju kajkavsko narječje, nastoje izvlačiti riječi koje se baš ne koriste pa onda dođu do zanimljive rezultati.
– Mamama moraju reći da im skuhaju čaj od titrice što je zapravo kamilica. Tada ne znaju što trebaju skuhati. Takvim zadaćama educiraju i obitelj – ističe.
Unatoč tome što se danas jezici susreću s brojnim problemima, smatra da će uvijek biti onih koji će ga njegovati, voljeti i čuvati.
– Mislim da naš jezik neće biti u tako velikoj opasnosti jer ima puno nas koji se trudimo. Vidljiva je problematika, ali mislim da će sve biti u redu – rekla je te poručila da treba govoriti samo lijepo i pozitivno. Govoreći tako čuvamo naš hrvatski i sigurno neće izumrijeti.
