Štrajk prosvjetara preuzeo je cijelu Hrvatsku. Nakon 26 dana cirkularnog štrajka, od jučer su sindikati odlučili zaoštriti situaciju i pokazati Vladi da neće popustiti te su objavili frontalni, sveobuhvatni štrajk svih škola u cijeloj Hrvatskoj, sve dok im se ne ispune zahtjevi.
Ono što traže, podsjetimo, je povećanje koeficijenta složenosti poslova za 6,11 posto, kako ne bi zaostajali za drugim javnim službama. S druge strane, Vlada im nudi povećanje osnovice plaće za 6,12 posto u idućoj godini, izradu analize plaća u javnom sektoru, u čijem su okviru i koeficijenti, te sporazum o dodatku na plaću od dva posto ako Vlada do 30. lipnja ne izmijeni Uredbu o koeficijentima.
Štrajka se i u Koprivničko-križevačkoj županiji, a učitelji i nastavnici uglavnom su ujedinjeni, osim manjeg broja koji ionako ne mogu održavati nastavu zato što roditelji ne šalju djecu u školu. Dunja Valenčak, učiteljica biologije iz Osnovne škole Fran Koncelak Drnje, također je u štrajku, a pojasnila nam je svoje razloge zašto se odlučila boriti za svoja prava.
– Položaj učitelja, nastavnika i profesora nikada nije bio na nižim granama. Ne zbog naše potplaćenosti, ne zbog neopremljenosti škola, ne zbog nespremnosti cijelog sustava na pompoznu reformu već zbog stava društva i Vlade prema nama. Ali unatoč svemu mi i dalje volimo svoj posao, mi i dalje volimo vašu djecu. Ukoliko je zaista stav društva da smo neradnici i ništa ne radimo ja zaista ne znam kakvi bi to neodgovorni roditelji takvim osobama zaista prepuštali brigu o svojoj djeci? – pita se ona.
Ističe da se njihovim zahtjevima manipulira, a paradoksalno je da se prosvjetne djelatnike proglašava lakomima, pogotovo kada se usporede s političarima.
– Štrajk je ujedinio naše male i velike zbornice, ujedinio je učitelje, nastavnike i profesore ne iz pojedinih škola već iz cijele Hrvatske. Naši zahtjevi su jasni od samog početka iako se sustavno manipulira s informacijama i nas prikazuje kao lakome i nezahvalne. Nas??? Nas koji vozimo aute stare dvadeset godina dok zbog nedostatka novaca Vlada nabavlja samo tristotinjak novih auta – kaže učiteljica Valenčak.
Kaže kako se podrška djelatnicima u školi proteže i na roditelje, koji ne šalju svoju djecu u školu za vrijeme trajanja štrajka.
– Kao djelatnica u prosvjeti osjećam se privilegirano raditi s tuđom djecom i iskreno obožavam svoj posao. Zbog mojih učenika koji će možda raditi u prosvjeti moja je dužnost izboriti se da im bude bolje. Kao što se svakodnevno borimo u učionicama sa svim nedaćama. Što se tiče podrške roditelja i djece, mislim da se ona ogleda u činjenici da od početka štrajka u našu školu za vrijeme štrajka nije došao niti jedan učenik – zaključuje ona.
