U Drnju se 1950. godine mnogo radilo na obnovi sela nakon Drugog svjetskog rata.
Mjesna vlast dobro je surađivala s prosvjetnim radnicima pa je tako zalaganjem učitelja Antuna Hudolina uređena i obnovljena školska zgrada koja je svim drugim sredinama služila kao primjer, pisao je te godine Glas Podravine.
Izglasan je i mjesni samodoprinos za obnovu škole, koji su svi bez prigovora prihvatili jer je narod želio pomoći školi.
No, pojavio se i problem knjižnice, koja je postojala, ali bez svojih prostorija.
Neki su se pojedinci založili te je na sastanku donesen zaključak da se knjižnica smjesti u prostorije Zadružnog doma, no nekima to ipak nije najbolje sjelo i odluka je ostala samo mrtvo slovo na papiru.
Najviše onima koji su to trebali provesti.
Tako doznajemo kako predsjednik Poljoprivredne zadruge nije imao razumijevanja za prosvjećivanje naroda, već se zalagao samo za svoje interese.
Umjesto knjižnice, u jednu je prostoriju smjestio konobaricu, a u prizemlju otvorio četvrtu po redu gostionicu u selu.
Mnogi su se pitali što je važnije, gostionica ili knjižnica, ali odluka je odluka i narod više nije imao pravo glasa.