Kustosice Muzeja grada Koprivnice, Helena Kušenić i Maša Zamljačanec, boravile su u Estoniji na otvorenjima izložbi autsajderske umjetnosti, s dodatnim naglaskom na istočnu Europu, pod nazivom Hidden Worlds Expanding // Outsider Art in Eastern European countries.
Glavni cilj cjelokupnog programa jest povećanje vidljivosti tzv. autsajdera, marginalaca, a posebice ljudi s drugačijim potrebama ili mogućnostima.
– Izložba se proteže kroz tri estonska grada – Viljandi, Valga i Tartu – a okuplja umjetnine iz Estonije (Kondas Museum), Latvije i Finske (Kettuki Ry), dugogodišnjih partnera iz Njemačke (Galerie Art Cru in Berlin) i Austrije (Lebenshilfe Gmunden) te Češke (Faculty of Education Masaryk University in Brno, privatna kolekcija Pavela Konecnyja in Olomouc); Mađarske (Psychiatric Art Collection of the Hungarian Academy of Sciences), Poljske (Silesian Museum in Katowice), Srbije (ARTBRUT) i Hrvatske (Muzej grada Koprivnice) – navode iz Muzeja.
Iako je u prvotnim planovima umjesto Hrvatske planirana suradnja s Rumunjskom, uslijed nenadanih problema, u priču se zahvaljujući preporuci Gaelle A. Gottwald uključuje Hrvatska i Muzej grada Koprivnice. Fundus koprivničkog muzeja zainteresirao ju je autsajderskom umjetnošću koja se smješta unutar Zbirke naivne umjetnosti od 2013. godine kad je istu krenuo prikupljati tadašnji ravnatelj Muzeja Marijan Špoljar. Kustosice izložbenog projekta Mari Vallikivi i Eva Laantee Reintamm odabrale su 15 umjetnina troje autora (Ana Matina, Drago Jurak, Matija Skurjeni) iz Zbirke naivne umjetnosti koje su predstavljene u sva tri grada.
Spomenimo i da su svečanom otvorenju prisustvovali su brojni gosti, veleposlanici, a među njima i zamjenica veleposlanika Republike Hrvatske u Republici Finskoj, Svjetlana Čičak. Uz izložbu predstavljen je i katalog izložbe koji među ostalim donosi i članak Helene Kušenić Umjetnost kao prostor slobode – o autsajderskoj umjetnosti u Hrvatskoj, s osvrtom na Hlebinsku školu i stvaralaštvo predstavljenih autora smještenih na razmeđu naivne i autsajderske umjetnosti.
– Izložba Hidden Worlds Expanding pokazala je kako i oni s margina, često odbačeni i zanemareni itekako mogu i trebaju biti dio svake zajednice u kojoj obitavaju. Različitost pristupa perspektiva i shvaćanja daje širinu pogleda i novih uvida obogaćujući našu svakodnevicu. Sretni smo i zahvalni na prilici da predstavljamo dio našeg fundusa u okviru ovako vrijednog i važnog programa koji nam je donio nova poznanstva i potencijalna poslovna partnerstva kojima se već sad veselimo – zaključuju iz Muzeja grada Koprivnice.
Ana Matina (1909. – 1989.)samouka je slikarica iz Hlebina koja iza sebe ostavlja prilično velik opus kao dokaz intenzivnog rada od 1960-ih godina sve do smrti. Kao tipična žena onog vremena, Ana Matina bavila se kućanstvom i radila u poljoprivredi, koristeći slobodne trenutke za umjetničko izražavanje kroz poeziju i slikanje. Stoga je njena motivika najčešće okrenuta ženskim likovima u različitim životnim situacijama te religijskim elementima u kojima pronalazi utjehu i smisao. Njen izričaj odiše jednostavnošću i elementarnom izražajnošću s ponekim fantastičnim elementima. Inspiraciju i poticaj za slikarstvo pronalazi u dubinama vlastita bića, ona stvara zato što osjeća da „mora“ zabilježiti vlastite misli i doživljaje. Kod nje ne postoji formalnost ili red u stvaralaštvu, sve je spontano. Stakla za svoje slike ne naručuje, već ih pronalazi po tavanima i sličnim prostorijama. Nanoseći boje samo i isključivo vlastitim prstima stvara pomalo nezgrapne, ali izuzetno zanimljive, prostodušne kompozicije svijetlog kolorita koje bez obzira na tematiku većinom odišu veseljem i vedrinom. Njeni radovi u Muzej grada Koprivnice pristigli su donacijom Anine kćeri Marije Imbriovčan te opsežnom donacijom dr. Hrvoja Neimarevića.
Vrata drugačijeg shvaćanja svijeta za Matiju Skurjenija (1898. – 1990.) se rastvaraju poznanstvom Radovana Ivšića, najpoznatijeg hrvatskog nadrealista i to ne samo putem poznanstava s pariškim nadrealistima, već i putem Ivšićevih literarnih ostvarenja koje odlikuje interes za istraživanje podsvjesnoga, radikalan modernitet i avangardnost, poetski redukcionizam, nepojmovnost. Uz navedeno Skurjeni će u posebnoj mjeri „upiti“ i prenijeti u vlastito slikarstvo jest istraživanje magije kolektivnoga djelovanja i moralne funkcije umjetnosti, unošenje ludizma, infantilizacije i apsurda – što se uspješno spojilo s podlogom „naivnog“ izričaja koji zagovara povratak iskonskom, u nekim slučajevima čak i automatskom stvaralaštvu. Automatizam bilježenja vlastitih snova i potonje prenošenje u slike približava ga suvremenijim strujanjima autsajderske umjetnosti. Upravo je tako i krenuo, kao potpuni autsajder u Hrvatskom Zagorju, a neobičan i izazovan životni put osigurao mu je drugačije viđenje svijeta satkano od proživljenih i osjetilnih utisaka.
Fantazmapolisi Drage Juraka (1911. – 1994.) – fantastični, izmaštani gradovi – gradovi povezani mnoštvom arhitektonskih elemenata koji u svojoj bujnosti i napučenosti tvore savršen sklad i neodvojivu cjelinu. U većini slučajeva Jurak se ipak odlučuje za forme u obliku kula, dvoraca ili katedrala osamljenih usred mora izvedenih jasnim, čistim potezima tuša. Također, česti su prikazi impozantnih zdanja, nalik baroknim oltarima obogaćenih mnoštvom voluta, tabernakula i roccaile ukrasa raskošnih boja, uskovitlanih poteza. Kako bi djelima dao još veću dozu uzvišenosti i svečanosti, Jurak na tuš često nanosi uljenu boju (najčešće bijelu) dok papire najčešće lakira zlatnom, ponekad i srebrnom ili crvenom bojom. Svoja zdanja gradi aditivnom metodom, nižući iste ili slične oblike i koristeći drugačija mjerila. Ljudi su u prizorima gotovo uvijek prisutni, no oni ostaju nedefinirane male jedinke, poopćene figure u svijetu nabujale arhitektonike i ornamentalnog blještavila koje zahvaljujući redu i simetriji njihova komponiranja ostavljaju dojam neporecive ljepote i sklada.
