Iako su klimatske promjene imale važnu ulogu, one predstavlja tek jednu od komponenti koje su djelovale na razne povijesne procese. Kako za cijelo područje Podravine, za sada, još uvijek nema podrobnijih istraživanja klimatskih podataka za period ranoga novoga vijeka, primoran sam obraditi širi prostor, s punom sviješću o slabostima takvog pristupa.
U posljednjih je tisuću godina došlo do promjene za 15 do 20 posto između najtoplijeg i najhladnijeg perioda. To je dovoljno da utječe na gotovo bilo koju vrstu proizvodnje hrane, s time da valja napomenuti kako je dostupnost sorti sjemena koje danas mogu izdržati ekstremne topline ili hladnoće, vlažnost ili sušu, nije bio dostupan u prošlosti. Zbog toga su klimatske promjene, pa tako i «malo ledeno doba» imale puno veći utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju u prošlosti. Promjene klime djeluju na drveće, tokove voda, rast biljaka, na životinje kao i na ljude. Između 15. i 18. stoljeća od obrađivanja zemlje je živjelo 80 do 90 posto stanovništva. Iz ritma, kvalitete, nedovoljne berbe i upravljanja čitavim materijalnim životom proizlaze nagli udari promjena klime. Neke od tih promjena se otkrivaju posvuda u isto vrijeme.
Postoje brojni primjeri o sušama na širem prostoru podravskog okruženja. Npr. 1585. godine je zabilježena tako jaka suša da su rijeke ostale bez vode, a i u svibnju 1605. je zabilježena velika suša. Podatci o sušama se tek trebaju rekonstruirati, a poznato je da su suše na širem prostoru zabilježene 1662., 1701., 1713., 1714., 1722., 1724., 1726., 1731., 1733., 1745., 1751., 1755., 1758., 1759., 1760., 1763., 1772., 1774., 1779., 1781., 1782., 1786., 1794., 1801. i 1822. godine. Budućim bi se istraživanjima zasigurno trebalo naći više podataka o tome da li su i kako spomenute suše imale utjecaj na Podravinu, a vjerojatno i više podataka o drugim sušama. No valja ukazati na to kako suše na širem prostoru nisu nužno bile povezane s višim temperaturama.
Snižavanje temperatura je vjerojatno moglo utjecati na promjene u biljnom i životinjskom svijetu, što je vjerojatno imalo odraz na prehranu stanovništva i njegovu brojnost u Podravini. Neke spoznaje o vremenu bi bilo dobro povezati s početkom pada razine Kaspijskog jezera, kao pokazatelja zahlađenja, koja počinje padati oko 1660. godine, dakle istovremeno. Da li bi ovim povezivanjem kaspijskih i drugih podataka mogli vidjeti globalne učinke na lokalnom prostoru? U ovom je trenutku nemoguće dati odgovor, ali pitanje neka ostane kao poticaj za nova istraživanja, no za razdoblje prve polovice 17. stoljeća je moguće pretpostaviti kako je moglo biti nešto toplije od ranijeg i kasnijeg perioda.
U zimi 1678. je vladala oskudica na Cipru, a glad u Siriji, Palestini i Judeji. U ljeti 1686. je u Istambulu bila oskudica. Od 1683. do 1686. je cijena žita bila utrostručena. U Bosni su 1690. primorani glađu, ljudi jeli pseće, konjsko pa čak i ljudsko meso. Trajan Stojanović je upozorio na zapis u molitveniku nađenom u valjevskom okrugu dvadesetih godina 19. stoljeća: «Tako dođoše Turci do Varadina, ali utekoše od jakih kiša; četrdeset dana padahu kiše u leto 1694.». U jesen 1695. i zimu 1696. zbog suše žito nije isklijalo u levantskim i egejskim područjima. U Maloj Aziji su štakori pojeli zalihe žita, a u Anadoliji je zaprijetila glad. U Carigradu je vladala oskudica, a u Kairu je svakoga dana umiralo od gladi po 800 osoba. U Engleskoj, Škotskoj, Francuskoj i Skandinaviji je tijekom 1690-tih godina sezona rasta bila znatno skraćena i neuobičajeno vlažna, što je dovelo do oskudice ili gladi, a područje današnje Finske je ostalo bez četvrtine stanovništva.
Utjecaji «malog ledenog doba» nisu prestajali ni početkom 18. stoljeća. Pogleda li se na širi prostor možemo vidjeti kako je primjerice 23. svibnja 1723. na području Karlovca pao veliki snijeg visok «do koljena» pod čijim su se teretom savijale velike grane olistalih voćaka. U Pakracu je 18. prosinca 1726. pao snijeg koji je trajao sve do 4. svibnja.