Nebrojeni uspjesi na domaćim i međunarodnim natjecanjima, medalje i pehari za koje priznaje da ih više nema kamo ni spremati, titule najperspektivnije sportašice županije i grada, talent i volja koji ju pokreću – sve to ima Valentina Belušić, 17-godišnja hrvačica Hrvačkog kluba Podravka.
No, unatoč tome, i dalje se susreće s problemima koje sportašica njenih uspjeha i perspektive ne bi trebala imati. Njen trener Miroslav Mihalec prije nekoliko mjeseci uputio je apel kako bi osvijestio javnost o financijskoj situaciji s kojom se suočavaju u klubu. Naime, žensko hrvanje se financira mnogo manje od muškog, a posljedica toga je što je Valentini ugroženo sudjelovanje na najboljim natjecanjima, a kako nam je ona rekla, još uvijek se ništa nije promijenilo.
– Hrvački savez ne želi ženskoj reprezentaciji plaćati nikakve veće troškove, kao što su putovanja na velika natjecanja. Niti klub nije baš u dobroj financijskoj situaciji, a postoji još cura koje bi htjele na Europsko i Svjetsko prvenstvo. Trenutno pokušavamo pronaći način da ipak idem, svatko se snalazi kako može, nekima plaća klub, neke pronađu sponzora… – opisuje nam Valentina.
Ipak, uvjerena je da će na skorašnje Europsko prvenstvo otići, budući da joj je to vrhunac godine, s kojom je zasad vrlo zadovoljna. Posljednje natjecanje bilo je u Slovačkoj, gdje se još jednom popela na podij i osvojila treće mjesto.
– Bila je jaka konkurencija i puno cura. Najviše mi je nedostajao moj trener, koji nije mogao ići. Ipak nije isto kada te netko trenira već šest godina i zna sve o tebi, zna što mi treba reći tijekom borbe – priznala je Valentina.
Odlični rezultati imaju još veću težinu kada se uzme u obzir strah zbog zdravstvenih problema koji je pretrpjela ove godine. Kao što kaže, postojala je mogućnost da se više neće moći baviti sportom.
– Imala sam 62-63 kilograma i išla sam u nižu kategoriju od 57. U tjedan dana skinula sam oko 5-6 kilograma, i kada sam završila sa službenim vaganjem, brzo sam se najela. To me je “ubilo”, organizam to nije dobro podnio, a mi smo se preplašili da je možda problem sa srcem. No, išla sam na pretrage kod kardiologa, koji mi je rekao i da imam lijepo, sportsko srce i da je sve u redu – laknulo joj je.
U hrvanju se Valentina našla zahvaljujući svom bratu, koji se također bavio tim sportom, i uveo ju je svijet hrvanja, gdje je ostala i nakon što je on otišao. Iako sada već ima na desetke odličja, posebno su joj u sjećanju ostala dva turnira, jedan s početka karijere, a jedan nedavni.
– To je bio turnir u Slovačkoj, gdje sam hrvala sa starijim curama, seniorkama. Imala sam možda 45 kila, a one su sve imale više od 50. Osvojila sam drugo mjesto, bila sam zbilja ponosna na sebe, svi se pitali kako sam uopće uspjela to napraviti. Osim toga, na prošlogodišnjem Zlatnom pijetlu proglašena sam najboljom hrvačicom turnira, na što smo također svi bili jako ponosni – ističe Valentina, dodajući uz smijeh da kada je “trener Mihalec ponosan, onda znači da je stvarno bilo dobro”.
Sve to nije moguće bez napornih treninga i sportskog života. Treninzi su svakodnevni, čak i dva puta na dan zbog nadolazećeg Europskog prvenstva. Kako nam opisuje, ujutro su treninzi trčanja i snage, a navečer je trening u dvorani, koji uključuje trčanje, gimnastiku, hrvački most, a na kraju i hrvanje.
Nada se da će takvim režimom i pridržavanjem trenerovih savjeta jednoga dana dostići visine svojih uzora.
– U Hrvatskoj žensko hrvanje i nije baš razvijeno, no od muških su tu braća Žugaj. Tu je i Ruskinja, Natalia Vorobieva, ona je i olimpijska pobjednica, stvarno je nevjerojatna – divi joj se Valentina.
Još uvijek joj smeta percepcija ženskog hrvanja u Hrvatskoj jer je ono, kako kaže, svugdje razvijeno osim kod nas.
– U Mađarskoj je najnormalnije da cura trenira hrvanje, tamo ih u klubu ima po 50, a u našem klubu sam samo ja. Imaju puno bolje uvjete, opremu, sve za natjecanja, ništa ne moraju sami plaćati. Ovdje ima i nekih komentara, sve kroz šalu, u vezi sporta kojim se bavim, ali ne obraćam pažnju na to. Hrvanje je plemeniti sport i nemam se čega sramiti – uvjerena je Valentina.
A tko god da je vidi u akciji, može zaključiti isto. Valentina već ima plan za svoju budućnost, korak po korak, a ona uključuje i hrvanje.
– Trener mi je rekao da se sreća gradi malim koracima, pa tako i radim, sve polako. Želim odraditi Europsko i Svjetsko prvenstvo, a kasnije ćemo vidjeti kakvi su rezultati. Naravno da želim ostati u hrvanju, želim se baviti time cijeli život. Dok jednog dana odradim svoju karijeru, trenirat ću drugu djecu i učiti ih onome što su mene učili – zaključuje Valentina.
