Ušli smo u tjedan u kojem Koprivničko-križevačka županija slavi, odnosno obilježava rođendan. I to ne bilo kakav, već okrugli, 30. po redu. Formirana sada već davne 1993. godine jedna je od manjih u Lijepoj našoj, no okrenuta poljoprivredi i velikim gospodarskim subjektima daleko od toga da je na dnu. Kako i sam župan Darko Koren kaže, ugodan je to prostor, prihvatljiv za život, gdje se može raditi i od rada živjeti. Također, naša županija veliko je gradilište, a nakon što se mnogi kranovi maknu, pruga stavi u funkciju, a nadamo se i brza cesta jednog dana, Podravina i Prigorje bit će još poželjniji za život.
O svemu tome pričali smo s već spomenutim županom, inače jednim od najdugovječnijih političara na ovako visokoj, odnosno važnoj funkciji. U gužvi je ovih dana, svi ga vuku za rukav, u tijeku su posljednje pripreme za svečanost, koja će se u Domoljubu održati u četvrtak, no za naš i vaš portal našao je sat vremena u ugostio nas u sjedištu županije. Pričali smo o politici, njegovim prethodnicima, investicijama, Podravki, planovima, brzoj cesti, predstojećim izborima, a što nam je sve rekao prvi čovjek županije pročitajte u nastavku…
Slavimo, odnosno obilježavamo jednu okruglu brojku Županije – 30 godina. Što biste rekli, tek ili već?
Već 30 godina. Zaista je brzo prošlo. To je razdoblje kojem ja, nažalost ili na sreću, svjedočim u velikom postotku. Godine 1993. donesen je novi ustroj, a ja taj put pratim već 22 godine i to je sasvim pristojno razdoblje koje može biti referentno za ocjenu svega što se kod nas događalo. Sukladno tome, možemo reći da su županije doista potvrdile i opravdale postojanost. Istina, to može biti moj subjektivan stav, jer sam dio priče, ali evidentno je da se posljednjih godina dokazuje da je to optimalan ustroj. Svatko o tome može imati svoje mišljenje, ali u posljednjih nekoliko godina svi su se bitni politički akteri usuglasili da je ovakav ustroj za Hrvatsku optimalan. Slovenija, primjerice, nema županije iako se njihovi načelnici općina zovu župani, ni Srbija kao država nema takav ustroj i u puno prilika smo o tome razgovarali i stekli dojam da su oni nama na neki način zavidni. Recimo, županijski ustroj je zadužen za funkcije kojima je vrlo teško upravljati s razine države, a prepustiti ih najnižim razinama poput općina to ne bi imalo učinka ni smisla. Mi vodimo brigu i upravljamo s 18 općinskih i osam srednjih škola. Dakle, cjelokupni srednjoškolski obrazovni sustav je naš. U sektoru zdravstva smo osnivači svih ustanova, među ostalim i bolnice koja ima gotovo 900 zaposlenih i 350 ili 400 ležajeva. Tu je i Dom zdravlja, Zavod za hitnu medicinu, Zavod za javno zdravstvo s dvije ljekarničke ustanove u Koprivnici i Križevcima. Ono što ljudi možda ne znaju, taj jedan cjelokupni sustav koji je pod kapom županije broji 2800 ljudi. Znam reći u šali da smo mi druga tvrtka po jačini nakon Podravke, iako se to ne može pravocrtno uspoređivati. Sustav je drugačiji, plaće za prosvjetne i zdravstvene djelatnike dolaze iz centralne države, ali preko naše riznice, tako da mi imamo sveukupno konsolidirani proračun na razini 850 milijuna kuna, to je preko 110 milijuna eura.
Dakle, ako se vas pita županije imaju budućnost i razvijaju se u dobrom smjeru, no nas zanima jedna druga stvar. Naša županija broji tri grada, 22 općine i jedna je od najmanjih u Hrvatskoj. Imamo li previše općina, načelnika, pročelnika i tako dalje?
To možda nije pitanje za mene. Kao političar bih sigurno rekao da nemamo, iako, realno, sustav je malo glomazan. Možda bi se određena racionalizacija dala, morala i mogla napraviti, ali danas je teško to tako izreći. Za to treba stručna podloga, projekcija kako bi taj sustav onda izgledao i funkcionirao. Mislim da je ustroj županija vrlo teško sada promijeniti, pogotovo neke granice između županija. Što se tiče općina, postoje neke ideje o spajanju, no oni koji o tome odlučuju nisu za tu ideju i nitko to zapravo ne želi. To bi se moralo riješiti od vrha i nametnuti takav model, no pitanje je koliko će biti volje da se to napravi, jer svi takvi potezi uzrokuju određene reakcije i teško je to provesti. Mislim da je ovog trenutka o tome bespredmetno i govoriti.
Četvrti ste, ujedno i najdugovječniji župan. Vaši prethodnici bili su Stančer, Gregur i Friščić. Tko je od njih trojice vaš favorit, tko je radio najbolji posao, od koga ste, da tako kažemo, najviše toga uzeli?
Surađivao sam samo s Friščićem, mojim prvim šefom. Došao sam kao njegov zamjenik 2001. godine i tih šest godina sam od njega najviše naučio. S Gregurom i Stančerom nisam surađivao, jer se u njihovo vrijeme nisam aktivno bavio politikom. Župan Friščić, kasnije potpredsjednik Sabora i nacionalni političar, ostavio je jedan dubok trag u mojoj karijeri i životu, kao političar, šef i čovjek, i neke stvari sam nastavio raditi kao što je to radio on. Naravno, svako vrijeme nosi svoje, morate ići u korak s vremenom, prihvaćati nove modele i načine funkcioniranja. Danas je to bitno drugačije nego 2008. godine kada sam postao župan. Danas je drugo vrijeme, bitno je okružiti se ljudima koji se mogu nositi s tim novim vremenom.
Vi, također, slavite jednu finu brojku, 15 godina na čelu Županije. Nekima puno, vama očito nedovoljno. Četiri su mandata iza vas, imate li želje, volje i motiva za novi mandat?
Ovo mi je četvrti puni mandat, a pola mandata sam nastavio kada je Friščić otišao u Sabor, tako da sam već u petom mandatu. Što se tiče pitanja, teško je reći što će biti za dvije godine, jer će se mnoge okolnosti do tada dogoditi. Iduće godine nam predstoje europski i parlamentarni izbori, koji će bitno utjecati na to kakvi će i što će biti na lokalnim izborima 2025. godine. Samo mogu reći da se dobro osjećam u ovoj ulozi i mislim da znam to raditi bolje nego bilo tko drugi koji bi sad došao, iako se jednom i to mora dogoditi. Treba prilagodba na tu funkciju i ulogu svakom tko će doći ovdje i treba imati krug ljudi s kojima radite. Naša uprava je kroz nositelje tog sustava kvalitetna i ja sam si ih na kraju krajeva sam birao. Mislim da činimo jednu dobru ekipu koja udovoljava svemu što je potrebno da bi jedna uprava funkcionirala, iako se uvijek može pronaći primjedba i kritika. Svi griješe, uključujući i mene. Nije problem priznati grešku, bitno je da ona nije skupa i da se može ispraviti i da to ne koči nekakav bitan proces koji je važan u smislu nekakvog razvoja.
Sve je znači otvoreno pa čak i to da vam aktualni zamjenik bude protukandidat?
Pa sve stoji, tu vrijedi ona sintagma da je politika umijeće mogućega tako da se nikad ne zna što se može dogoditi. Kako bismo mi to doživjeli na osobnoj razini to je pitanje, prilično smo povezani, ali politika i spaja i razdvaja nemoguće. Prerano je govoriti o tome, jer mnoge stvari mogu utjecati na promjenu odluke.
Idemo se sad prebaciti na ove šire teme. Lani je županija bila veliko gradilište, rekli ste da se najviše novaca ulaže upravo u naš kraj. Stoji li ta činjenica i dalje?
To je činjenica, iako možemo raspravljati koliko mi od toga imamo koristi. Najveća investicija je svakako izgradnja drugog kolosijeka pruge. Tu ima i negativnih elemenata tog projekta kao što je zauzimanje prostora. Nekim ljudima je taj projekt donio nemir u njihove živote, jer nije svejedno kad vam željeznica prođe blizu vrta. S druge strane, generalno je za Hrvatsku, ali i naš prostor puno benefita. Puno ljudi radi u građevini, to je projekt preko 400 milijuna eura vrijednosti. Tome možemo dodati projekte aglomeracije, čiji su nositelji komunalna društva, a koji su vrijedni preko milijarde kuna, pa i tu famoznu brzu cestu, koja bi trebala zaživjeti ovih dana, jer su svi preduvjeti za početak radova ispunjeni, pa i ti aneksi ugovora.
Dakle, potpisani su? Znamo da je bilo problema u dogovoru cijene između HC-a i Kamgrada i to je kočilo početak radova.
Ne želim na to pitanje odgovoriti, jer sam već nekoliko puta kao dežurni krivac zastupao neke informacije koje su se meni prezentirale, a kasnije ispale netočne. No koliko sad znam, usuglašeni su svi ti elementi. Problem je što nema dovoljno materijala, što se upravo kod gradnje pruge troše enormne količine materijala, svi ti prirodni resursi su angažirani i aktivirani u tom poslu i tu su mali problemi, ali sigurno će se i to riješiti u sljedećem razdoblju. Govorimo i o projektu Piškornice, RCGO-a, odabran je izvođač, državna komisija za kontrolu postupka javne nabave odbila je žalbe onog koji posao nije dobio i očekujemo da država osigura tu razliku novaca koji je potreban da se projekt financijski zatvori pa da se pokrenu aktivnosti oko početka radova. Svi ti veliki projekti, naši projekti dvorana, centri kompetencija, sva ta naša ulaganja u zbiru donose pet milijardi i nešto stotina milijuna kuna iliti oko 700 milijuna eura investicija na jednom malom prostoru. Naša županije je 16. ili 17. po veličini, a trenutno smo najveće gradilište u Hrvatskoj.
Tu se možemo složiti. Veliko smo gradilište, a puno tih kranova odnosi se na Podravku, koja je u velikoj ekspanziji, nikad većoj. Voljeli je ili ne, mora se priznati da Martina Dalić radi dobre stvari, barem po lokalnu zajednicu…
Nema se tu što voljeti, rezultati u gospodarstvu, privredi, ekonomiji su jedini faktor i mjerilo. Činjenica je da se u dvije, tri godine događaju povijesni procesi koji govore da možemo samo pohvaliti to što se radi. Predsjednica Dalić je na čelu Uprave i najveće riječi pohvale idu na njen račun, ali pretpostavljam da je i nekakav krug ljudi zaslužan za to. Svjedočili smo novom izgledu upravne zgrade Podravke, izgradnji distributivnog centra, unapređenju proizvodnje u Kalniku, sve govori da se Podravka razvija onako kako bismo htjeli. Uvijek može biti raznih primjedbi ili razmišljanja, ali rezultat sam po sebi govori dovoljno. Ono što je nama ključno posljednjih dana je izjava predsjednice Dalić da se ne razmišlja o odvajanju Belupa, da je on sastavni dio Podravke. Ovog trenutka možemo biti zadovoljni sa svim što se događa oko Podravke.
Nije tajna da politike ima u Podravki, ali zanima nas koliko smo mi kao županija politički snažni u Zagrebu? Pitamo to i zbog brze ceste. Jesmo li premali, imamo li krive ljude na pozicijama ili imamo ljude na krivim pozicijama?
Što se tiče centralne države, nemamo puno pojedinaca ili ih imamo jako malo koji mogu doprinijeti da se neke stvari ovdje dogode. Teško mi je to odgovoriti, jer ulazim u osobnu sferu ocjena i odnosa, ali nije teško pretpostaviti da neke druge sredine imaju jači arsenal.
Što je s učeničkim domom u Koprivnici? Znamo da se aktualna zgrada mora rušiti i nova graditi, što se s tim čeka, ima li kakvog pomaka?
To je živi projekt koji namjeravamo realizirati s Gradom Koprivnicom i s gradonačelnikom Jakšićem imamo konsenzus oko toga. Objekt smo dobili na raspolaganje, krećemo u pripremu projektne dokumentacije i građevinske dozvole. Bilo je problema vezano uz Ministarstvo graditeljstva i državne imovine, ali uspjeli smo ih definirati i riješiti. U ovoj godini sve ćemo napraviti za njegovu pripremu i tražiti mogućnosti financiranja, ali s Gradom imamo ambicije da se to napravi na prostoru bivšeg željezničkog konačišta.
S mlađih prijeđimo na starije. Činjenica je da su starački domovi još potrebniji od učeničkog. Tu ima nekih pomaka, dobre vijesti stižu iz Đurđevca, gdje će se graditi, a i Molve, također, rade nešto po tom pitanju. Što dalje?
Nažalost, sve smo starija populacija i sve je više onih koji imaju takvu potrebu. Današnji sistem življenja ograničava brigu i skrb o starijim osobama u njihovim obiteljima, ljudi rade. Što je pred 20-30 godina bilo normalno, danas je drugačije. Naš županijski dom ima 270 korisnika i tu smo limitirani, ali ono što mi imamo, a druge županije ne je to da sufinanciramo smještaj starijih u privatnim domovima, što u ustanovama, što u registriranim objektima u nekom drugom formatu. Ovog trenutka podupiremo preko 500 osoba. Kao što ste rekli, Grad Đurđevac se sprema graditi jedan takav sadržaj s okolnim općinama, a Županija je tu partner i tu ćemo sufinancirati preko 120 korisnika tog novog doma. Radi se na tom puno. Sve je više starijih i nema toliko kapaciteta, ali ovog trenutka mislim da nemamo preveliki problem u tom smislu.
Prebacimo se na turizam, pričali smo ranije da prostora za ići naprijed ima dovoljno, ali da najveća uloga leži u privatnom kapitalu i privatnim investicijama. Ima li tu kakvih pomaka?
Zagovaram da je u turizmu jako bitna sinergija županijske turističke zajednice, gradova, općina i same županije. Mi kroz naše institucije, kroz sufinanciranje programa smještajnih kapaciteta, manifestacija, promidžbe, možemo doprinijeti, ali ako nema ozbiljnog interesa onda je to uzaludno. Nažalost, mi nismo turistički razvijen prostor, iako imamo određene predispozicije u smislu ljepota kojima raspolažemo: Drave, Kalnika, naive, sakralnih objekata, ima tu elemenata na kojima bi se turizam dao razvijati, ali nemamo tradiciju. Ljudi su se tek nedavno ozbiljno počeli baviti turizmom. Nemamo niti sadržaje i kapacitet koji bi u početku bio nekakva prednost, primjerice nekakve toplice. Sve županije oko nas ih imaju, pojedine i nekoliko njih. Sada su kod nas neke u planu, ali za to su potrebne godine i novac. Ipak, veseli nas da ima nekih pomaka, sve je više malih OPG-ova koji su se odlučili i u tom sektoru turizma razvijati, imamo već određen broj ležajeva, imamo tri ili četiri top manifestacije, dakle, ima tu nekakvog pomaka, ali isto tako, prostor je zaista otvoren i tu postoje mnoge mogućnosti za sve koji se tom granom gospodarstva planiraju baviti.
Dotaknuli ste se toplica, odnosno da se nešto radi po tom pitanju. To mislite na one u Kloštru Podravskom, točnije u blizini Kozarevca?
Da, Kloštar Podravski radi jedan takav projekt, a u Legradu se vrše ispitivanja geotermalnih izvora. Potencijalni investitori imaju sigurno u smislu proizvodnje energije ambicije ulagati u takve lječilišne topličke kapacitete.
Kad smo se već dotakli toplica, kako stojimo po pitanju sporazuma Sjever? ima li tu kakvih pomaka? Naša županija prijavila je pet ključnih projekata.
Prijavili smo pet ključnih projekata plus nastavak gradnje ceste od Kloštra do mađarske granice. Neki su u već prilično ozbiljnoj fazi, poput dvorca Inkey u Rasinji. Dobili smo već i građevinsku dozvolu tako da smo spremni za pokretanje investicije. Ostali projekti su u fazi pripreme, izgradnja Srednje škole u Koprivnici, projektna dokumentacija za koju su sredstva dobivena je u tijeku izrade, isto tako centar za palijativu pri koprivničkoj županijskoj općoj bolnici je u početnoj fazi, priprema se. Isto tako projekti poput topličkih kapaciteta u Kloštru Podravskom su u određenoj fazi, gdje je nositelj sama općina. Nismo mi nositelj tih projekata. Ljudi misle da su osigurana sredstva i da mi samo moramo početi raditi. Ne, tu tek treba pronaći sredstva na natječajima, to je složen, kompleksan proces i zato je sam razvojni sporazum predviđen da traje 10 godina.
Kakva je suradnja s ostalim političarima u županiji, odnosno čelnicima gradova? Ljudi često misle da niste u dobrim odnosima s Jakšićem, iako vas dijeli tek središnji gradski park, a bili su ‘napeti’ odnosi i s Lackovićem, s kojim se sad, čini nam se, pronašao zajednički jezik.
Politika je jedna prilično kompleksna životna disciplina, koja zahtijeva mnoge talente, među ostalim i talent komunikacije s ljudima. Politika je medij koji razdvaja nerazdvojivo i spaja nespojivo tako da su mnogi odnosi u fazama različiti. Ono što ja zagovaram je teza da nam naše funkcije ne dozvoljavaju da budemo neprijatelji. Mi možemo biti suparnici, pogotovo u predizbornoj kampanji, ali kad ta faza prođe onda moramo gledati da činimo dobro za sredinu u kojoj jesmo. Primjerice, s Jakšićem, bez obzira na apsolutne suprotnosti u našim razmišljanjima u političkom spektru, imam jedan korektan odnos. Evo sad smo neki dan bili na kavi pa su nas ljudi vidjeli i odmah pitaju. Meni je sasvim normalno da popijem kavu s gradonačelnikom Koprivnice, a isto tako bih želio da to bude sa svim ostalima. U Križevcima s Rajnom jako dobro komuniciram, živim tamo i po toj osnovi je bitno da budemo dobri. S Đurđevcom je malo kompleksnija priča zbog naših povijesnih političkih odnosa s Lackovićem. Ali u novije doba su se tu stvari pomalo promijenile i imamo optimalnu komunikaciju i suradnju i sad smo partneri u tom projektu izgradnje novog doma za starije. Uglavnom, ima dosta elemenata na kojima možemo graditi suradnju i odnos, a politika je politika.
U četvrtak nas čeka svečana sjednica, pretpostavljamo da će svi koje ste sad nabrojali biti tamo, ali možete li nam otkriti tko nam dolazi od visokih gostiju?
Imamo potvrdu od predsjednika Milanovića, od premijera Plenkovića još ne. Volio bih da dođu obojica i volio bih da njihov odnos bude malo drugačiji nego što je sada. To želi većina hrvatskog društva, no ne mogu na to puno utjecati, no volio bih da u četvrtak dođu obojica.
Koja bi bila vaša poruka mještanima ove naše županije? Nešto s čime bismo ih ohrabrili u ova vremena puna neizvjesnosti, strepnje i sveopće inflacije…
U svako vrijeme u svakom društvu netko živi bolje, netko lošije. Mi smo dosta skloni kritizirati i onda kad nije tako loše, a ja se osobno ne bih upuštao u generalne ocjene kakvo je stanje u društvu. Nekom je dobro, nekom loše. Mogu za sebe reći da nije tako loše, ali ne bih to htio dijeliti kao generalni stav. Moramo krenuti od sebe i zapitati se jesmo li mi nešto učinili da bismo poboljšali stanje u društvu ili u svojoj obitelji. Mislim da živimo u jednom prostoru koji je ugodan, prihvatljiv za život, gdje se može raditi i od rada živjeti. Srećom, svi veliki gospodarski subjekti su opstali i čine okosnicu jedne gospodarske i društvene sigurnosti. Svaki se bori za sebe. Jedino mogu poželjeti svima da osjećaju ovaj prostor kao svoj, da pomognu, a ne odmognu, svima nama koji smo dobili povjerenje da upravljamo tim procesima i da svi ovu 30. godišnjicu naše županije doživljavamo kao mali rođendan.
* Programski sadržaj nastao u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom
