Orgulje su najveći, najkompleksniji instrument s najbogatijom paletom raznolikih zvukova. Na orguljama se može svirati jako tiho ili, pak, gromoglasno, mnogo je različitih boja. S obzirom na to da su orgulje u svakoj crkvi drugačije, ista skladba nikada neće biti ista. Svirač koji nosi svoj instrument, poput trube ili violine, uvijek se osjeća kao doma. Mi se, orguljaši, moramo prilagođavati, što je poteškoća, ali i radost otkrivanja novih zvukova. Tim nam je riječima koprivnička orguljašica Natalija Imbrišak objasnila ljepotu kraljice instrumenata, kako tepaju orguljama.
– Glazba je moj život i poziv – kratko kaže N. Imbrišak, započevši priču o svojoj mladosti, nepresušnoj želji za znanjem i ljubavi prema, dakle – glazbi.
Kao dijete, prisjeća se, po povratku iz vrtića ili s izleta prvo što bi učinila jest mami otpjevala sve pjesmice koje je čula ili naučila. Već te simbolične trenutke smatra signalima, povezujući ih s genima, odnosno obiteljskom poviješću koja govori kako je djed po ocu bio učitelj te svirao upravo orgulje, otac samouk u ruke uzeo gitaru i harmoniku, dok su s majčine strane dobro pjevali. Premda nisu bili profesionalni glazbenici, od njih je buduća umjetnica u baštinu dobila talent. Ali, kako to često biva, kao ključan trenutak pokazalo se prijateljstvo s kolegicom iz klupe koja je krenula u glazbenu školu. Taj je motiv, kao što je rekla, glazbu pretvorio u njezin poziv, pa i život.
“Ostavila sam stalan posao i bez ikakvih prihoda odlučila uhvatiti priliku za usavršavanje.”
Klavir je bio prva ljubav u koprivničkoj glazbenoj školi, nakon koje se prebacila u Zagreb i Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog s obzirom na to da u njezinu gradu srednjoškolske razine tada nije bilo. Impresivno je kako je već u tinejdžersko doba bila spremna žrtvovati više sati dnevno na paralelno pohađanje dviju škola – zagrebačke Glazbene i koprivničke Srednje škole – između kojih je vrijeme u vlaku provodila učeći i pišući zadaću.
– Nitko me nije tjerao. Dapače, odgovarali su me, izražavajući sumnju da će “krhka djevojčica” poput mene to moći. Pokušavala sam tada izaći u disko ili van s društvom, ali se jednostavno nisam osjećala ugodno u svijetu prevelike buke i zadimljenog prostora. Glazba je bila moj svijet – priča nam.
Da je uspješno savladala dotadašnje obrazovne razine govori i želja za daljnjim upijanjem informacija. Tako je, na poticaj profesora, upisala i završila studij teoretskih glazbenih predmeta čime ih danas može predavati desetak. Istovremeno, prateći nastupe na klaviru surađivala je s mješovitim zborom Podravka. No, kako su aktivnosti zbora uključivale odlaske u crkve, a u kojima odzvanjaju zvukovi orgulja, poželjela je o njima nešto više naučiti.
– Zagrizla sam za orgulje kao drugi studij koji je, u konačnici, i prevladao u mojim interesima – nastavlja N. Imbrišak.
Unatoč tome što je stigla do pozicije profesorice u koprivničkoj Glazbenoj školi, situirala se i pronašla svoje mjesto pod Suncem, završetkom studija orgulja odlučila se na, i sama kaže, riskantan korak. Naime, u drugoj polovici dvadesetih godina Podravkinom stipendijom otvorila su joj se vrata poslijediplomskog studija orgulja na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu.
– Ostavila sam stalan posao i bez ikakvih prihoda odlučila uhvatiti priliku za usavršavanje koja se pruža jednom u životu – kaže N. Imbrišak na čijem je licu primjetno kako i dalje tu odluku smatra potpuno ispravnom.
Ocijenivši ondje provedene dvije godine, kao i jednu tijekom koje je putovala u belgijsku prijestolnicu – jer su cijene iznimno visoke te je bilo potrebno “vagati” hoće li kupiti note, CD-ove ili karte za koncerte – uspješnima, priča nam kako je profesor Jean Ferrand njegovao zaštitnički i prijateljski odnos prema studentima, u ta vremena potpuno drugačiji od onoga kojemu je svjedočila u Hrvatskoj.
“Orgulje imaju puno naprava, kao u svemirskom brodu.”
Orgulje se projektiraju ovisno o veličini i akustici crkve. Kompleksan instrument, koji se svira rukama i nogama te zahtjeva brzu prilagodbu, može imati od jedne do pet klavijatura. Sa strane su, pak, registri, elementi čijim se izvlačenjem također oblikuje zvuk. Prije no što je pritisnula tipke orgulja u Crkvi sv. Nikole, pokrenula je elektromotor zadužen za dovod zraka čija snaga prolazi kroz cijevi čineći skladbu.
– Orgulje imaju puno naprava, kao u svemirskom brodu. Što više klavijatura i registara imaju, to svirač ima više mogućnosti – slikovito opisuje.
Mogućnosti, jačinu i moć orgulja u spomenutoj crkvi možete poslušati u nedjelju 7. lipnja u 20 sati, kada će Natalija Imbrišak održati besplatan koncert s J.S. Bachom, J. Pachelbelom, G. Morandijem, F. Peetersom, C. Franckom, L. Sorkočevićem, L. Ebnerom i M. Grđanom na programu. Tvrdi kako je isprva publika na nastupima ovoga tipa bila malobrojna. No, dugogodišnjim trudom na izgradnji i educiranju broj se povećavao. Danas, tako, svoje uši njezinim nastupima izlažu sve generacije, pri čemu mlađi dio čine gimnazijalci kojima je poznavanje različitih instrumenata dio školskoga programa.
– Od koncertiranja se, nažalost, ne može živjeti. Orguljašima, kao i drugim glazbenicima, egzistenciju najčešće pruža rad u školi – tvrdi N. Imbrišak čije iskustvo čine i nastupi u Njemačkoj, Austriji, Češkoj i svim hrvatskim renomiranim katedralama.
Svoje znanje pet godina prenosila je mladima u koprivničkoj glazbenoj školi, dok isto od 1997. čini kao zaposlenica Glazbene škole u Varaždinu. Strpljiva je profesorica, nije joj problem i deset puta objasniti. Ali povratno traži rezultat i rad, nešto na što je i sama naviknuta. I što se ogleda u osam međunarodnih nagrada njezinih učenika, pa i najsvježijem ostvarenju do kojega je u rujnu prošle godine na međunarodnom natjecanju u Italiji stigao jedan od njih, plasiravši u vrh svoje kategorije. Njegovu izvedbu u ulozi predsjednika ocjenjivačkog suda pratio je i Olivier Latry, orguljaš crkve Notre Dame u Parizu. Izuzetno ime, napominje Natalija čije je ime, u hrvatskim okvirima, jednako tako izuzetno, unatoč tome što ona svoje uspjehe ne promatra u karijernom smislu.
– Ne bih to nazvala karijerom, već jednim ispunjenim životom. Mnogo toga potrebno je da bi se bilo zvijezdom u karijernom smislu. Vesele me raznolike aktivnosti, od pedagoške, preko koncertiranja i rada s crkvenim zborom te pomaganja mladim glazbenicima – zaključuje.
https://www.facebook.com/epodravina/videos/691445478313723/
Za ljubitelje glazbe imamo dva poklona, dva CD-a Natalije Imbrišak s njenim izvedbama klasičnih skladbi. Jedino što morate napraviti jest javiti se u Facebook inbox ePodravine i dva najbrža nagradit ćemo ovom glazbenom poslasticom!
