Pazinčica je najduža istarska ponornica. Izvire iz tri potoka: Borutskog potoka, Lipe i Rakovog potoka koji se kod Cerovlja spajaju u jednu rječicu. Dužina glavnog vodotoka koji tvori Pazinčicu do njenog ponora podno grada Pazina iznosi oko 18 km. Dio toka Pazinčice reguliran je kod Cerovlja radi zaštite okolnog poljoprivrednog područja riječne doline.
Zarečki krov jedan je od najmarkantnijih slapova u Hrvatskoj, tu se Pazinčica u slapu ruši u maleno jezerce, dok je erodiranjem slojeva slabije otpornosti ispod slapa formirana prostrana pećina preko cijele širine slapa. Ništa manje zanimljiv nije niti Pazinski krov smješten nešto nizvodnije, duboko u kanjonu rijeke podno grada Pazina. U geološkoj prošlosti Pazinčica je nadzemnim tokom otjecala u Jadransko more i formirala Limsku Dragu. Limski kanal zapravo je negdašnje potopljeno ušće Pazinčice.
Danas se završetak površinskog toka ove rijeke nalazi u Pazinskoj jami. Pazinska jama formirana je na kontaktu vodonepropusne flišne podloge sliva Pazinčice i vodopropusnih vapnenaca od kojih je građen veći dio jugozapadnog dijela Istre. Istraživanja ponora pokazala su da se vode Pazinčice nakon poniranja ponovo pojavljuju na izvorima uz dolinu Raše.
Kroz povijest je Pazinski ponor privlačio pozornost brojnih istraživača iz cijeloga svijeta i mnogima rasplamsavao maštu, a vjerojatno je najpoznatiji među njima Jules Verne, pisac znanstvenofantastične književnosti, koji je napisao roman „Mathias Sandorf“ gdje je zaplet radnje smješten upravo u imaginarna prostranstva Pazinske jame.
Pazinski ponor zaštićen je kao značajni krajobraz i uređen je za posjećivanje. Moguće je kupati se na njenim slapovima, Zarečki i Pazinski krov, iako ljeti često presušuju. Potom, može se spustiti u grotlo jame i ući u ponor, uz pomoć speleološkog društva. Konačno, moguće je i sigurno preletjeti ponor, na ziplineu.
