U studio ePodravina televizije stigao je Zoran Vlah, dobro poznati vratar iza kojega je bogata karijera u amaterskom nogometu, a koju je zaključio upravo ove sezone.
– Emocije su izmiješane. Ove sam sezone odrađivao treninge i prijateljske utakmice, manje prvenstvene. Tijelo je umorno, iscrpljen sam. Rekreativno trčim utrke na pet i deset kilometara. Gotovo je sa seniorskim nogometom, ali nogomet ću igrati dokad ide – kazao nam je Vlah koji se, dodaje, planira baviti veteranskim nogometom.
Uz brojne obaveze, promjenu prioriteta, važan razlog prekida karijere jesu djeca. Naime, Zoran je otac skoro četverogodišnje djevojčice, a upravo sa suprugom čeka i sina.
– Da bih bio na amaterskom, ali ozbiljnom nivou, smatram da su potrebna barem dva treninga tjedno, plus utakmica, posebice na poziciji golmana – smatra iskusni Vlah, potvrđujući kako se zaljubio u trčanje.
Njegov posljednji seniorski klub bio je Osvit. Kako je Vlah izuzetno cijenjen u podravsko-prigorskom nogometu potvrđuje oproštajna utakmica koju mu je klub iz Đelekovca organizirao.
– Moram se zahvaliti Osvitu i predsjedniku Jozi Paradžiku te ekipi koja je to organizirala. Bilo je predivno, pamtit ću to cijeli život. Čime sam to zaslužio? Krenuvši od početaka seniorskog nogometa, svugdje sam davao sve od sebe. Nije bilo šparanja, kalkulacija. Doslovno sam uvijek dolazio na treninge. Iskreno, ne znam jesam li koju službenu, prvenstvenu utakmicu propustio. Svi su znali da ću dati sve od sebe. Bio sam borac, ponekad i živac. Zanimale su me samo pobjede. Ako možemo pobijediti deset razlike, hoću da pobijedimo deset razlike. Suigrači su to prepoznali i cijenili – priča Vlah, istaknuvši Mladost iz Malog otoka, novigradsku Dravu pod vodstvom trenera Želimira Mešnjaka i Osvit kao svojevrsne najdraže periode u karijeri.
Neovisno o tome što smo razgovarali o amaterskom nogometu, a ne profesionalnom, Vlah napominje kako je odgovornost na čuvaru mreže golema, time i pritisak i stres.
– Treba imati povjerenje u ekipu, posebice sa zadnjom linijom dobro funkcionirati – istaknuo je.
Kao vrhunac karijere, međutim, čini se nastupanje za hrvatsku reprezentaciju sportskih novinara, s kojom je svoju zemlju predstavljao na Europskom prvenstvu jugoistočne Europe krajem 2016. i početkom 2017. godine održanom u Srbiji.
– Dogovorili sm ose kako ćemo pokušati nabaviti dresove aktualnih reprezentativaca. Ja sam imao dres vratara Dominika Livakovića s utakmice Hrvatska – Finska. Poseban trenutak! Jedina negativna strana bila je jedino što smo u finalu izgubili, na penale, od Azerbejdžana. Inače, supruga je tada rodila u nedjelju, a ja sam u utorak morao ići u reprezentaciju. Bilo je ići ili ne ići. Hvala i njoj što me podržala, to je prilika koja se jednom pruža – prisjetio se Vlah.
Bio je dio brojnih svlačionica, surađivao s nizom igrača i igrao protiv njih. Pred Vlaha smo stavili težak zadatak odabira pojedinaca s kojima je najdraže igrao. Njegov odgovor bio je Želimir Mešnjak. A zašto, što ga je toliko impresioniralo, kao i kakav je osjećati biti trenerom, što Vlah trenutno radi u Školi nogometa Grada Koprivnice, poslušajte u videu!