Božić je pred vratima! Nakon što u petak ujutro na stol postavite francusku salatu i, recimo, razne nareske za doručak, pa malo odmorite ugrijani božićnim puloverom, okrenut ćete se pripremi ručka. Pečenica, piceki, purice, patke, opet francuska salata, mlinci… Što je kome drago i fino, naravno.
A potom – kolači. Bilo da ih peku mame, bake ili djeca lijepe one slatke zvjezdice, svi će biti fini, ne sumnjamo. Mnogi, pak, posebice posljednjih godina, odlučuju jednostavno ih naručiti. Upitali smo, stoga, podravsko-prigorske slastičare kakva je situacija u njihovim radnim prostorima – kuhaju li se kreme, peku biskviti, sjecka voće za ledeni vjetar, mrve keksi i boktepitaj što još.
“Ne isplati im se ništa raditi jer ne smije biti druženja i okupljanja.”
Branka Kolarić-Medved direktorica je koprivničkih Slatkih delicija. U ponudi imaju mađaricu, bijelu, medenu, gospodsku ili keks pitu, tu su i boem ili voćne kocke, crvenkapica, kinder bueno i rolade s orahom ili čokoladom. Suhi i polusuhi kolači jednako su tako dio tradicije pa će stolovi njihovih kupaca imati čupavce, salamice u oblatni, sušene bajadere, rafaelo kuglice i rum bombe. Lista je, naravno, i duža.
Premda su, kaže, primili puno narudžbi, statistika pokazuje kako ih je dvostruko manje nego prošle godine.
– Prosječni kupac potroše oko 50-ak kuna. Situacija je takva da si ljudi kupuju po par kolača. Ne isplati im se ništa raditi jer ne smije biti druženja i okupljanja – rekla nam je B. Kolarić-Medved.
“Starija populacija uzima suhe kolače i pite, a mladi kremaste.”
Slična je situacija u Slasticama Hadun. Anja Radiković, kći šefice, otkrila je kako se promet prepolovio.
– Nema proslava, ne može se ići iz jedne u drugu županiju. Neki otkazuju narudžbe, svega ima – kaže A. Radiković, dodajući kako ljudi po narudžbi potroše oko 200 kuna.
– Prošlih smo godina znali imati narudžbe kojima čovjek uzme 200 pita zbog fešte. Sada će uzeti samo za sebe i obitelj. Neki kupuju za 70, a drugi za 300 kuna – nastavlja.
Iz njihove kuhinje kupci traže, nabrojila je, jaffu, ferrero rocher, čoko-bananu, boemke, čokoladne borovnice, kremasti toffifee s karamelom i, od pita, naravno – mađaricu.
– Dio žena ispeče suhe kod kuće, a k nama dođu po kremaste. Ne isplati im se doma za tri-četiri osobe slagati pet i više vrsta kolača. Starija populacija uzima suhe i pite, a mladi kremaste – iskustva su A. Radiković, prikupljena u razgovoru s kupcima.
Prigorci kupuju mađaricu, julka šnite, standardne božićne keksiće…
Dio Križevčana, pak, svoje slatke božićne slastice traži u Pekarstvu Šarić.
– Realizirali smo svoje kapacitete. Prodaja nam se izmijenila s obzirom da nema domjenaka i sličnih okupljanja. Raznim poklon pakiranjima, ručno rađenim čokoladicama ili keksićima u staklenkama taj smo dio kompenzirali. Problem nam stvaraju propusnice jer inače ljudi iz drugih županija dolaze po kolače i torte. Opskrbljujemo restorane i kavane kojima je rad zabranjen, odnosno ograničen pa ljudi ne konzumiraju sve usluge – kaže Ana Šarić.
U kontekstu kupaca koji kolače kupuju za vlastite potrebe, tvrdi kako je broj narudžbi manje-više isti, zabilježen je možda tek mali pad. Razlog za to je, smatra A. Šarić, zabrana okupljanja. Kako su kolači kratkoga roka trajanja, tako će mnogi Prigorci po svoje u Pekarstvo Šarić doći sutra, čime će nakon udarnoga dana imati jasniju sliku o prodaji.
– Teško je reći koliko ljudi u prosjeku potroše na kolače. Možda dvjestotinjak kuna. Naravno, ima onih koji uzmu više i manje – priča A. Šarić.
Na božićnom stolu, svjedoči naša sugovornica, naći će se njihova mađarica, medena ili bijela pita, julka šnite, aleksandar te standardni božićni keksići – husari, išleri, zvjezdice, orah i kokos kiflice.
– To je miks keksića koji se podrazumijevaju. Svake ih blagdane rasprodamo, tako je i ove, koliko napravimo, toliko i ode – napomenula je, odgovorivši potom na pitanje što kupci kažu, zašto samostalno ne prave kolače, već ih kupuju.
– U pravilu nemaju vremena. Nekome se i ne da. Kupujete li u maloprodaji, možete uzeti više okusa u manjim količinama. Kada biste sami slagali, pričamo o pothvatu od barem dva dana. S te je strane sigurno praktičnije kupiti. Kreirali smo ponudu, kutiju od 900 grama, koja uključuje kombinaciju najtraženijih kremastih okusa i keksića. Na taj se način izbjegavaju gužve, ljudima se sviđa jer je riječ o najtraženijim kolačima. Naravno, moguće je i samostalno sastaviti paketić – zaključuje A. Šarić.
Najtraženija – mađarica!
Anita Jurenec šefica je koprivničkih Bakinih kolača kod koje prodaja, pričaju, dobro ide. U odnosu na prošlu godinu, prodaja je nešto slabija, a do čega je dovela, vjeruju, više puta spomenuta zabrana druženja. Uglavnom, njihovi kupce potroše između 80 i 100 kuna.
Bakini kolači nude, recimo, jaffu, oblatne, krašuljke, paprenjake, kekse s aronijom, cimet zvjezdice, toblerone, gingerbread kekse, svašta nešto, a traže se i kremasti te klasične vanilin kiflice.
Bilo kako bilo, najtraženija kod gospođe Jurenec – ali i ostalih slastičara, čini se – jest mađarica!
