Na Laboševoj jakni i cipelama nisu identificirani tragovi eksploziva, ali vještak Rutalj kaže da osoba koja baca ručnu bombu na udaljenost od 10 do 12 metara ni ne može biti kontaminirana tragovima eksploziva iz nje.
Na Županijskom sudu u Varaždinu danas, u srijedu, nastavljeno je suđenje Nikoli Labošu i Valentini Brunec za pokušaj ubojstva njezina supruga Hrvoja. Bombaški napad dogodio se 7. prosinca prošle godine u Koprivničkom Ivancu. Laboš i V. Brunec bili su ljubavnici.
Mladen Rutalj, sudski vještak za kemijsko-fizikalna vještačenja, požare i eksplozive, u svom iskazu rekao je da je u eksploziji detonirana ručna bomba tipa M-50 P3 ili M-52 P3, a oštećeni Brunec nalazio se ispred mjesta detonacije.
Mišljenja je da je osoba koja je bacila ručnu bombu bila udaljena 10 do 12 metara od centra eksplozije.
Na Laboševoj jakni i cipelama nisu identificirani tragovi eksploziva, ali Rutalj kaže da osoba koja baca ručnu bombu na toliku udaljenost ni ne može biti kontaminirana tragovima eksploziva iz nje.
“Pozicije oštećenja na hlačama i cipelama, neoštećena jakna koju je oštećeni u trenutku eksplozije nosio na sebi, kao i nastale ozljede, ukazuju da su potkoljenični dijelovi ekstremiteta bili direktno izloženi udaru odbačenih čeličnih fragmenata košuljice ručne bombe, dok je gornji dio tijela najvjerojatnije bio zaštićen nekakvim vratima, većim predmetom ili slično. Dakle, mišljenja sam da u konkretnom slučaju nije moglo doći do smrti oštećenika”, kazao je vještak, iako smatra da samom pukom slučajnošću Brunec nije smrtno stradao.
Ručna bomba, naime, eksplodirala je na tlu.
Dodao je kako u konkretnom slučaju nisu bili ugroženi životi osoba koje su se nalazile u obiteljskoj kući.
“Moram napomenuti da sam ovo vještačenje proveo isključivo na temelju foto-elaborata te da bi se naknadnom rekonstrukcijom mjesta događaja neke stvari mogle puno bolje razjasniti”, naglasio je on, nakon čega su i opunomoćenik oštećenika i zastupnica optužbe zatražili da se na mjestu događaja provede rekonstrukcija.
Miroslav Bača, sudski vještak za informatiku, telekomunikaciju i biometriju, među ostalim, istaknuo je da temeljem podataka koje mu je dostavio telekomunikacijski operater nije moguće pobliže utvrditi mjesto unutar ćelije Koprivnički Ivanec gdje se nalazi korisnik mobilnog telefona, u ovom slučaju Laboš.
“U iznesenom nalazu i mišljenju korisnik mobilnog telefona mogao se nalaziti u bilo kojem dijelu iscrtane ćelije, odnosno prostora kojega ona pokriva”, rekao je on.
Labošev branitelj predložio je da vještak pribavi podatak o površini prostora koji zahvaća ćelija Koprivnički Ivanec, odnosno ćelije koja pokriva mjesto počinjenja. Vještak je rekao da to može dostaviti za desetak dana.
Riječi je bilo i o SMS porukama koje su razmjenjivali Laboš i njegova ljubavnica.
“Ekstrahirane SMS poruke odgovaraju realnom datumu i vremenu te su u nalazu crnom bojom izdvojene SMS poruke za koje je točno utvrđeno vrijeme, datum, kao i ostali pripadajući meta podaci, dok su crvenom bojom označene poruke koje su ekstrahirane iz mobilnih uređaja, ali za koje nije bilo moguće utvrditi datum i vrijeme nastanka te su u nalazu i mišljenju složene po metodi dedukcije, odnosno logičkog zaključivanja, onako kako sam ih ja kao vještak doživio. Dopuštam mogućnost da SMS poruke koje su označene crvenom bojom nisu nastale na način kako sam ih ja opisao u nalazu i mišljenju”, istaknuo je Bača i dodao kako je pronađena 51 SMS poruka u mobitelu Sony Ericsson J 108i, od kojih niti jedna nije imala na sebi oznaku da je obrisana.
Nova rasprava na varaždinskom Županijskom sudu zakazana je za 12. siječnja u 9 sati. Tada će svjedočiti Božidar i Monika Remenar, Alen, Ivan i Dragutin Hobolić te Svjetlana Novoselec, mještani Koprivničkog Ivanca.
