Nadležnim općinskim organima u Hlebinama u studenome 1952. godine žalile su se majke s djecom iz tog sela, i to zbog radnog vremena mjesne gostionice gdje su se njihovi muževi zadržavali po cijele dane i tako još više produbljivali njihovo teško siromaštvo.
Naime, gostionice su bile otvorene cijelu noć i “glave obitelji” ondje su ostavljale i zadnji novčić, a djeca su bila gladna.
– U većini naših sela gostione su otvorene do kasno u noć ili preko cijele noći. U njima se opija i karta, a pojedinci ostave i zadnji dinar, dok na drugoj strani njihova obitelj živi teško – stoji u tužbi nekoliko majki s djecom iz Hlebina podnesenoj Kotarskom javnom tužioštvu, koju je prenio Glas Podravine.
Njihovu užasu tu nije kraj.
– Tu se karta, igra na sve načine na veliki novac. Mi majke sa sitnom djecom, koja su gola, bosa i gladna, a naši muževi tamo, naravski u pijanom stanju, prokartaju i zapiju zadnji prišteđeni dinar. A onda dok dođu doma nas istuku i lupajući sve do čega dođu – navele su nesretne žene te potaknule odgovorne na bolju kontrolu takvih mjesta.
Jesu li uspjele, ne doznajemo, no nadamo se kako je njihov apel vlastima barem malo stvari pokrenuo nabolje.