Osvajačica naslova pobjednika EHF Kupa, najbolja mlada igračica Europe po izboru publike i rumunjska reprezentativka Yuliya Dumanska prije mjesec i pol dana stigla je u Koprivnicu iz rumunjske Ramnicu Valcee. Rođena je 15. kolovoza 1996. godine. Stavivši potpis na ugovor s Rukometnim klubom Podravka Vegeta, Dumanska je preuzela dres s brojem 20. Nije Yuliya slučajno među vratnicama, već se tamo našla po obiteljskoj tradiciji, pišu klupske stranice.
– Rukomet sam počela igrati s 11 godina. Mama mi je rekla da moram izabrati neki sport, počela sam s rukometom u školi, bio mi je isprva hobi. Zaigrala sam kao linijska igračica, a na kraju sam se našla među vratnicama gdje sam i ostala. Moj otac bio je nogometaš, majka je bila rukometna vratarka, baka je također bila vratarka, a sada smo sestra i ja isto rukometne vratarke.
Treneri iz rumunjskog kluba Marta Baia Mare došli su u školu vidjeti kako igraju i primijetili su Yuliyu. Bilo joj je teško praktično kao dijete s 14 godina iz Ukrajine otići u drugu državu, ali rekla je ‘zašto ne?’ i otišla. Govori ruski, ukrajinski, rumunjski i engleski, a pokušat će naučiti i hrvatski.
Kako si reagirala kad si čula da te RK Podravka Vegeta traži?
– Mnoge rumunjske igračice igrale su u Hrvatskoj za RK Podravku, poput Ionele Stance i Marijane Tirce, tako da sam znala za klub, za klupsku povijest. Nije mi bilo lako napustiti Rumunjsku, ipak sam tamo igrala 10 godina, tamo su mi prijatelji, no shvatila sam da trebam promjenu, da želim nova iskustva. Mlada sam, za mene i moju karijeru ovo je iskustvo jako dobro. Kad sam čula da imam ponudu RK Podravka Vegete, rekla sam „DA, dolazim u Koprivnicu!’.
Svoju zadaću na golu odrađuje s veseljem, svjesna da je blagoslovljena jer može raditi što voli.
– Kad igram pokušavam odraditi svoj posao na najbolji mogući način, igrati s osmijehom i zadovoljstvom jer mi sportaši radimo ono što volimo. Osvojila sam EHF Kup s Craiovom , a to iskustvo sigurno će dobro doći i u Ligi prvakinja u kojoj RK Podravka Vegeta nastupa. Imam iskustvo igranja na internacionalnom nivou, branim za Rumunjsku. Dat ću sve od sebe da moje vrijeme u RK Podravka Vegeti bude obilježeno trofejima.
Na svakom koraku u klubu Yuliya pronalazi podršku i razumijevanje. Znala je tko je trener i prije dolaska u Koprivnicu, čula je za trofejnog hrvatskog rukometaša. Grad joj se jako sviđa jer nije prevelik, nema prometnih gužvi i dugih putovanja.
– Za mene je ovo sjajan grad. Osjećam se jako dobro u Koprivnici. Djevojke su jako pristojne, pomažu mi puno jer ima novih stvari koje još ne poznajem. Na svakom koraku otkrivam nešto novo. U klubu su svi strpljivi sa mnom, pojašnjavaju mi sve, na čemu sam im jako zahvalna. Mislim da imamo mladu momčad s jako dobrim igračicama koje naporno treniraju. Nakon mjesec i pol dana ovdje, mogu reći da se nadam da ćemo zajedno ostvariti puno uspjeha i pobjeda.
Slobodno vrijeme provodi u oporavku kako bi što spremnija dočekala svakodnevne izazove, a puno vremena provodi pričajući s obitelji. Trenutno je fokusirana samo na rukomet i karijeru. Prije utakmice ima samo jedan ritual.
– Prije utakmice volim slušati glazbu, trebam neku dobru energiju prije utakmice, to mi je jedini ritual. Slušam glazbu i fokusiram se na utakmicu.
Njena četiri godine mlađa sestra također je rukometna vratarka, igra u rumunjskom Cluju. Naša vratarka odmah je uz osmijeh odbacila mogućnost da one dvije nekad budu suigračice.
– Ne možemo igrati zajedno, konkurencija smo – rekla je sa smiješkom.
