Hrvatski narod – nezadovoljan vladanjem hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda te njegovim porazom od turske vojske, nakon čega se nije znalo je li uopće živ – 1396. godine za novoga kralja izabrao je napuljskog kralja Ladislava. Pokazalo se kako je Žigmund preživio bitku pa je zaželio pomirbu s hrvatskim velikašima. Stoga, 27. veljače 1397. godine sazvao je sabor u Križevcima. Kako povijest nije baš potpuno sigurna, danas smo na vjerovanju da je sabor najvjerojatnije održan u crkvi Svetog križa.
Bilo kako bilo, pozivu se odazvao i ban Lacković koji je predvodio hrvatsku ligu. Uživajući kraljevu zaštitu, njegovi su plemići ostavili oružje ispred mjesta održavanja sabora. Vojska, pak, nije ni zakoračila u grad. Pokazalo se, velike pogreške!
Ban Lacković tijekom burne rasprave optužen je za izdaju u bitci s Turcima, što je rezultiralo krvavim epilogom u kojemu su kraljevi vazali pobijedili bana Lackovića i hrvatsko plemstvo.
Primivši vijest o smrti bana i plemića, hrvatska vojska stigla je u Križevce gdje su se sukobili sa Žigmundovim pristašama. Bilo je udaraca, borbe, mahanja mačevima. Žigmund je pobjegao u Ugarsku, dok su posjedi bana Lackovića darovani podanicima.
Što je to stop animacija?
Povijesni događaj u prigorskome gradu, poznat pod nazivom Krvavi križevački sabor, sačuvan je freskom Otona Ivekovića u križevačkoj crkvi. Prepričava se i danas, a prezentirati ga na jedan drugačiji način želi i Zagrepčanin Martin Babić (33). Sintagma drugačiji način krije jedan oblik animacije – stop-motion animaciju.
– Stop animacija je oblik animacije koja se postiže fotografiranjem pokreta neke lutke ili drugoga lika u svim bitnim fazama, od početka do završetka toga pokreta, te povezivanjem tih fotografija u video sliku. To je, zapravo, totalno obrnuto od funkcioniranja igranog film! U igranome filmu kamera događaj snimi u stvarnome vremenu pa ga reproducira u stvarnome vremenu, a u stop animaciji taj se pokret mora rekreirati, sličicu po sličicu, kako bi se mogao reproducirati u realnom vremenu – objašnjava Martin koji se bavi i drugim područjima, kao što je 2D digitalna animacija.
Potvrdio nam je kako stop-motion filmovi baš i nisu isplativi. Razlog je dugotrajnost proizvodnje, nakon čega mogu biti konzumirani u času. Nemaju ni osobitu repetitivnu vrijednost, veli Martin, kao pjesma koju slušate opet, i opet, i opet, što isto baš nije najbolja karakteristika za današnje tržište, misli.
– Pa zato kaj mi je zabavno raditi ih! A zabavno je jer je animacija sama po sebi zabavna. Imaš malo problem solvinga, malo čarolija. Sve pomalo – uz smijeh priča zašto mu ih je svejedno gušt stvarati.
Dosad je napravio dva stop animirana filma. Prvi je Jure Grando – Štrigun iz Kringe, a drugi Balada o fruli i ogrlici. Ispravio je naše pitanje, objasnivši kako stop animacija ne podrazumijeva samo izradu lutki ili scenografije. Pijesak i kolaž mogu se jednako tako animirati ovim pristupom.
– Obično ti osim dobre volje i ideje koju si odlučio ostvariti treba nekakav fotoaparat i računalo kojim ćeš fotografije spojiti u film. A onda što kompleksniju ideju imaš, to ti više novih stvari treba. Recimo, rasvjeta za scenografiju, veći prostor, scenarist i scenarij, snimatelj, netko da umjesto tebe robuje na retuširanju fotografija u fazi post produkcije… – pojasnio je Martin, dodavši kako je Baladu radio, otprilike, godinu i pol, što je jedan od projekata u kojima je imao svoje prste, poput triju epizoda animiranog serijala Tko preživi, pričat će, pomoćne animacije na kratkom filmu Plavo Nebo, špice i grafike za emisije Lijepa Vaša i GRADionica vrtova.
Tražeći, guglajući informacije o Martinu i onome što radi, na par mjesta vidjeli smo kako je dobivao i neke nagrade. Sa željom da ga pohvalimo za priznanja, pitali smo kako su prošli svjetski festivali, kakva su mu priznanja pripala?
– Evo, nemam pojma! Nisam zapravo sudjelovao na svim tim silnim festivalima, to ti se samo tako kaže. Cijelo sam to vrijeme bio u Zagrebu, a film je landrao po svijetu i festivalima, družio se s fanovima animacije. Ja samo na email dobijem obavijest o tome je li film upao ili nije i ako dobije kakvu nagradu, pa to nije baš jako pamtljivo. Balada o fruli i ogrlici, ako se ne varam, dobila je pet nekakvih nagrada, a koje su to specifično i na kojim festivalima, informacija je koja se nalazi negdje na HAVC-ovim stranicama gdje pišu festivalski rezultati filma. Ko voli nek izvoli! – kaže Martin čiji smo odgovor povezali s onim da, jednostavno, uživa u procesu izrade filmova, neovisno o rezultatima do kojih će dovesti.
U potrazi je za financijskim sredstvima, a vjeruje kako će film biti gotov za tri godine.
Trenutno radi videospot za jednu pjesmu, ulaže vrijeme i u svoje stihove te YouTube emisiju koja će se, najavljuje, baviti sladostrasnim svijetom kulinarstva. Naravno, upravo traje i potraga za financijskim sredstvima kojima će realizirati Krvavi križevački sabor.
– Volim povijest, a neki dramatičniji povijesni događaji često su odlične teme za animirani film, naročito stop animaciju. Htio sam pronaći dobru izliku za izradu mačevalačke bitke pa sam se sjetio toga povijesnog događaja. Čini mi se da je izuzetno filmičan i da će mu odlično odgovarati ruho stop animacije – vjeruje Martin koji se s filmom javio na natječaj Hrvatskog audiovizualnog centra kao glavni potencijalni izvor, ali u potrazi je i za drugim opcijama.
– To je, također, faza u kojoj se dogovaraju suradnje sa stranim producentima i slično. Vjerujem da ću s vremenom dobiti potrebna sredstva, no bilo bi pogrešno držati dah do onda – nadovezuje se.
Dosadašnje istraživanje podrazumijevalo je put u Križevce. Bacio je oko na grad, provjerio lokacije interesantne za ubacivanje u film. Savjet je potražio i u muzeju, kao i kod povjesničara u svojem Zagrebu. No, prema njegovu iskustvu, malo je povijesnih zapisa o krvlju natopljenom događaju.
– Sve što sa sigurnošću znamo jest da se taj događaj odvio negdje u Križevcima i da je došlo do okršaja između kralja Žigmunda Luksemburškog i hrvatskog bana Stjepana II Lackovića te da je sukob završio kobno za Lackovića i njegova sinovca Andriju. Točna lokacija sabora nije poznata, nije poznato tko je sve ubijen. Iako se popularno kaže da je pobijeno pola hrvatskog plemstva, imenom su spomenuti samo Lacković i Andrija. Nije poznato jesu li ubojstva bila planirana, a sabor zamka ili su stvari eskalirale na licu mjesta. Tako da to ostavlja dosta slobode redatelju, a istovremeno stavlja odgovornost da pri popunjavanju nepoznanica redatelj bude obziran – kaže.
Scenarij i knjiga snimanja su zaključeni. Jednom kada sve privede kraju – otprilike za tri godine jer je, napominje, animacija dugotrajan proces – film će trajati tridesetak minuta i biti sličan filmu Jure Grando – Štrigun iz Kringe koji možete škicnuti ispod teksta.
– Namjeravam se držati povijesnih činjenica što više mogu. No, morat ću neke stvari izmisliti jer nam stvarni događaji jednostavno nisu poznati. Budući da volim povijest i volim kada filmovi imaju edukativnu vrijednost, namjeravam posvetiti pažnju tome da svijet i događaje prikazujem što je autentičnije moguće s obzirom na ono što trenutno znamo o tom povijesnom razdoblju – zaključuje.
