Masovna iseljavanja iz Hrvatske u inozemstvo, najčešće u potrazi za poslom, boljim ili bilo kakvim, već su godinama realnost u cijeloj državi. Više ne odlaze ni samo mlade osobe, autobusi su puni ljudi svih dobi koji su se odlučili na taj velik i težak korak. Ništa drukčije nije ni u Koprivničko-križevačkoj županiji.
Podaci koje pruža Državni zavod za statistiku pokazuju da trend iseljavanja iz godine u godinu raste. Prije točno deset godina, odnosno 2008. godina, bila je posljednja u kojoj je ukupna migracija bila u plusu. Drugim riječima, te se godine u županiju uselilo 33 osobe više nego što se odselilo. Od tada, taj je broj samo negativan, a posljednjih nekoliko godina rapidno se povećava.
Broj iseljenih svake se godine udvostručuje
Tako je 2013. godine bilo 115 više ljudi koji su iselili u inozemstvo nego onih koji su doselili na prostor županije, godinu kasnije to se povećalo na 271, 2015. na 374, a 2016. godine na njih čak 886.
Ako se pozabavimo nagađanjem i pokušamo procijeniti koliko će županija imati stanovnika za 20 godina nastavi li se trend iseljavanja, situacija ne izgleda dobro. Od 2011. godine počeo je ozbiljnije rasti broj iseljenih Podravaca i Prigoraca, a do 2016. godine godišnje je prosječno odselilo 301 osoba u inozemstvo. Zanimljivo je primijetiti da su svake godine od 2013. brojke rasle gotovo dvostruko, pa čak i više od toga – 115, 271, 374 i 886.
Teško je s današnje pozicije reći koliko će i hoće li se nastaviti takav rast iseljavanja, no ako uzmemo prosjek od 301 osobe od 2011. godine, u županiji bi 2038. moglo biti više od 6000 manje onih koji su u inozemstvu, točnije 6023 stanovnika manje.
S obzirom na to da je 2016. u županiji bilo 110.976 stanovnika, prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, iseljavanje u kombinaciji sa svake godine sve većom razlikom rođenih i umrlih bez sumnje bi spustilo broj stanovnika na peteroznamenkastu brojku.
Broj iseljenih stanovnika županije u inozemstvo
| Godina | KC-KŽ županija | Koprivnica | Križevci | Đurđevac |
|---|---|---|---|---|
| 2011. | 83 | 38 | 9 | 4 |
| 2012. | 78 | 27 | 10 | 3 |
| 2013. | 115 | 36 | 22 | 10 |
| 2014. | 271 | 91 | 24 | 19 |
| 2015. | 374 | 129 | 50 | 21 |
| 2016. | 886 | 297 | 126 | 40 |
izvor: DZZS
Jedan od onih koji su se odlučili na to je i Tomislav Teskač iz Novigrada Podravskog, mladi 26-godišnji programer koji je sreću odlučio potražiti u Njemačkoj. Ispričao nam je kako i zašto je krenuo u avanturu preko granice.
Odlučili nakon posjeta Švicarskoj
– Duga je to priča, nisam planirao uopće ići van raditi. Pogotovo ne u Njemačku, zbog jezika koji mi nikad nije bio drag. Bio sam zadovoljan plaćom programera i u Hrvatskoj, ali priča se naglo okrenula kada smo djevojka i ja posjetili njezinu rodbinu u Švicarskoj. Nagovorili su nas da dođemo tamo raditi, da će nam pomoći i da je pogotovo za moju struku lako naći posao, a i da ne govorim o visini plaće. Krenuli smo na tečaj njemačkog, još u Hrvatskoj, i počeli slati molbe za posao – prisjeća se Tomislav.
No, nije sve išlo po planu, posao je bilo teže naći nego što se nadao. Ipak, bili su uporni i uskoro je sve sjelo na svoje mjesto – barem za njegovu djevojku.
– Na moju žalost nije išlo po planu jer za rad u Švicarskoj potrebna je određena vrsta vize i za Hrvate imaju striktna ograničenja. Nakon tri mjeseca traženja posla morao sam odustati i smisliti plan B jer je u međuvremenu moja djevojka dobila posao u Švicarskoj, preko privremene vize na godinu dana, kao odgajateljica preko programa Au Pair. To je nešto kao kulturna razmjena mladih u kojoj mladi uglavnom dođu živjeti u neku stranu obitelj. Plaćen je tečaj njemačkog jezika, a još se i dobije određeni mjesečni džeparac, oko 800 eura. S obzirom da je ona završila školu za učiteljicu i glazbenu školu, njoj je to bila odlična prilika da stekne iskustvo s djecom – smatra Tomislav.
Uskoro je postalo jasno da od posla u Švicarskoj neće biti ništa, tako da se okrenuo među Hrvatima popularnijoj destinaciji, Njemačkoj.
– S obzirom na to da smo vidjeli da neću tako lako dobiti posao u Švicarskoj, odlučili smo da pokušam tražiti nešto blizu njoj, ali izvan Švicarske. Tako se Stuttgart pokazao odličnim izborom jer smo i tamo imali pomoć prijatelja. U Stuttgartu sam šest mjeseci, dobio sam posao na neodređeno i djevojka će se preseliti k meni u travnju. Čini se da sam završio u državi koja mi je bila zadnja u planu – uz smijeh će Tomislav.
Mladi teže većim stvarima
Sada radi u američkoj tvrtki FARO, koja se bavi softverskim i hardverskim alatima, proizvodima za precizno mjerenje, skeniranjem i sličnim, a njegovo radno mjesto je 3D Software Engineer. I u Hrvatskoj je radio u struci, u Rijeci, i smatra da je imao dovoljna primanja za pristojan život, no za stepenicu više morao je preko granice.
– Mislim da programeri u Hrvatskoj imaju primanja za pristojan život, no problem je u tome što svi uvijek težimo većim stvarima pa tako mladi ljudi koje ništa ne drži čvrsto u Hrvatskoj mogu pokušati raditi vani za bolje plaće i kvalitetniji život, bilo to iz razloga što je situacija takva kakva je ili pak zbog vlastite želje – priča nam on.
Na pitanje “je li razlika u plaći velika”, kaže da se lako može odgovoriti “DA”, ali pri tome treba znati da je i sve drugo skuplje pa na kraju mjeseca i ne ostane toliko love s koliko se ljudi hvale.
– Ali, na kraju dana, ipak treba napomenuti da i to malo što ostane je zapravo puno više nego u Hrvatskoj, a i kvalitetniji je život. Kada se ukazala prilika za Švicarsku, to je bio okidač da se djevojka i ja maknemo u stabilniju i bogatiju zemlju i tamo stvorimo sebi temelj za obitelj. Tako da je glavni motiv ustvari bila prilika za bolji život – uvjeren je mladi programer.
Kako kaže, u Hrvatsku bi ga moglo vratiti samo drastično poboljšanje situacije, no u vezi toga nije optimističan. Naravno, roditelji bi rado da se vrati, no znaju da je otišao za boljim životom.
– Svi su rekli “Samo naprijed” i puno dobrih želja, jer imamo priliku dok smo još mladi, ali roditelji bi rado da se nakon nekog vremena ipak vratim u Hrvatsku – kaže Tomislav.
Takvih kao Tomislav ima još mnogo. Iako ne svi u inozemstvo, lani se iz Koprivnice odselilo 804 ljudi, iz Đurđevca ravno 200, a Križevce je napustilo 450 ljudi. Dobar dio njih otisnuo se u inozemstvo kako bi dobili temelje za bolji život, baš kao što je to napravio i programer iz Novigrada Podravskog.
