Na Zavjetnu misu grada Koprivnice Božji narod okuplja se druge nedjelje u siječnju od 1745. godine kada je, uz crkvu sv. Antuna Padovanskog, dograđena kapela Presvetog Otkupitelja.
Svetu misu ove godine predvodio je don Ivica Matulić, svećenik s Brača koji u zadnje vrijeme boravi u Koprivnici. Suslavili su svećenici s područja grada na čelu s Koprivničkim dekanom mons. Leonardom Markačem i župnikom župe sv. Antuna Padovanskog o. Marijanom Opitzom.
Na početku misnog slavlja, don Ivica Matulić podsjetio je kako je druga nedjelja po Božiću ujedno i blagdan Krštenja Gospodinovog. Taj blagdan trebao bi nam biti prigoda da razmislimo o našem krštenju kao o početku našeg spasenja, oslobođenja, kako od duhovnih tako i od tjelesnih zala. „Mnogo puta smo kao kršćani zaboravili na ovaj veliki Božji dar svetoga krštenja, mnogo puta je naš život odlutao daleko od toga krštenja.“, poručio je don Matulić.
U propovjedi je don Matulić zapitao znaju li vjernici datum svoga krštenja. Koliki ljudi slave svoj rođendan, a da uopće ne znaju datum svoga krštenja. „Time pokazujemo da do toga zapravo ništa ne držimo.“, ustvridio je don Matulić.
Nadalje, podsjetio je da, u trenutku kada je svećenik polijevao našu glavu krsnom vodom, Bog je nad svakim pojedinim od nas izgovorio ‘Ti si moj ljubljeni sin/ti si moja ljubljena kćerka i evo od sada tvoje ime upisujem u dlan svoje ruke’, no čini se da kršćani, nažalost, toga nisu svijesni. Potrebno je zapitati se koliko svatko od nas drži do svog vlastitog krštenja.
Don Matulić također se dotaknuo i krsnog kumstva: „Koliko puta ste vi bili kumovi na krštenju i svećenik vas je pitao: ‘kumovi, jeste li pripravni pomagati roditelje ovog djeteta u vjerskom odgoju?’ I tada ste svečano odgovorili: ‘jesmo’, a u sebi ni sami do toga ništa ne držite. Kako možeš obećati da ćeš činiti ono što ni sam ne držiš. Možda čak ni ne znam tko mi je bio krsni kum. Ili čak možda ni ne znam kome sam ja bio krsni kum. I to su sve stvari koje utječu na to da gubimo onu temeljnu spoznaju o našem kršćanskom dostojanstvu i svi mi skupa trebamo se potruditi oko toga. Zato, mislim da s potpunim pravom Sveti Otac papa Benedikt XVI, najavljujući godinu vjere, koja će početi u listopadu ove godine, upravo želi to da mi sami produbimo, najprije kod nas samih, smisao našeg vlastitog krštenja.“, poručio je don Matulić.
Isusu nije bilo potrebno krštenje, jer bio je Bog. Nije bio pod vlašću grijeha i njemu čišćenje od grijeha nije bilo potrebno. No, sjedinio se s onim mnoštvom ljudi, ušao je u rijeku Jordan i na taj način simbolički pokazao da je ušao u našu ljudsku narav. Pokazujući nam put svojim činom otvorio nam je vrata u Božanski život. Po sakramentu svetoga krštenja mi postajemo djeca Božja, subaštinici Kristovi.
„Koliko nama to znači? Možemo li u sebi oživjeti svijest da smo djeca Božja? Pozvani smo ići Kristovim putem, a Kristov put jest od Jordana, preko velikog petka do slave Uskrsnuća. Tada na uskrsno jutro, Bog je očito pokazao što to znači ‘moj ljubljeni sin’. Da Njega uzdiže u vječni život. Da Isusa, čovjeka iz Nazareta, Bog podiže, vadi ga iz vlasti smrti iz vlasti zla i postavlja Ga sebi s desna. Vjerujemo li u to da će se to i nama dogoditi? Da smo po sakramentu krštenja postavljeni na stazu života?“, upitao je Matulić.
Krista je na križnome putu pratilo svakakvo zlo, ali u času kada je visio na križu, bio je duboko svjestan svoje predanosti te je mogao reći: ‘Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj.’ Otac je tada ispunio svu Njegovu želju i volju te Isusa uskrisio i darovao mu Ime koje je nad svakim imenom i pred kojim će na kraju proplakati sva plemena na zemlji.
„Vjerujemo li mi u to braćo i sestre? Držimo li mi do toga da smo i mi pozvani na taj put? Na kraju, što bih rekao? Ovih dana čuo sam rečenicu: ‘Postoje dvije vrste ljudi. Jedna vrsta – to su oni koji kažu ‘Neka bude volja Tvoja’ i druga – koji kažu ‘neka bude volja moja.’. U koju ćemo mi grupu spadati? U grupu onih koji će kao kršćani govoriti Oče, neka bude volja Tvoja ili ćemo svojim životom i vladanjem prisiliti Boga da nam kaže ‘neka bude volja tvoja’.
Vrijeme je za izbor i mi sada biramo.“, zaključio je don Matulić.
Na ovom euharistijskom slavlju, po prvi puta kao stalni đakon Varaždinske biskupije, bio je prisutan i Miljenko Flajs, a svojim pjevanjem slavlje je uveličao mješoviti pjevački zbor KUD-a Podravka.