Osamdesetih godina održana je likovna kolonija u Dječjem domu u Koprivnici. nedavno smo s te kolonije objavili sliku slikara Željka Hegedušića. Ovoga puta obavljujemo sliku akademskog slikara Zdravka Tišljara, rodom iz Virja, đaka koprivničke gimnazije.
O Zdravku Tišljaru jedan odlomak iz teksta književnice Božice Jelušić:
”Tko je zapravo profesor Zdravko Tišljar, slikar i likovni pedagog na ALU u Zagrebu? Svakako ne čudak i osamljenik, netko tko ne funkcionira izvan atelijera, nego osoba iznimne energije i dinamike, pronicava, duhovita, netko tko će kresnuti riječju bez obzira na cenzure i okvire kakve naša kvazikulturna javnost nameće hrabrima. Jer Tišljar će bez zazora reći: ‘Slikari prljavih očiju ružna su bića. Mnoge slike talentiranih slikara bolje da nisu ni naslikane.’ I mnogi drugi sudovi izazvat će kontroverze, premda je riječ samo o intelektualnom poštenju i čvrstom moralnom stavu, osnovama Tišljarova humanističkog svjetonazora. Bez želje za raubanjem stereotipa recimo da je Tišljar zagovornik ljepote u višem, idealističkom smislu, shvaćajući je kao jedini placebo u okružju obilježenu ‘primitivizmom, vizualnom blasfemičnošću, brutalnošću, destrukcijom i besramnom autopromocijom’. Odatle idu i njegovi vatreni motivacijski govori studentima grafike, istupi u javnosti, povremeni tekstovi u katalozima drugih umjetnika (poglavito za potrebe galerije Izlog u Oktogonu, kojoj je bio osnivačem i voditeljem do ukinuća)”.
I Zdravko Tišljar u jednom razgovoru:
”Prošle sam godine imao u galeriji Muzeja grada Koprivnice izložbu pod nazivom Likovnjakov svagdan. Izlošci su bili iz područja primijenjene umjetnosti: plakati, knjige, znakovi, grbovi, poštanske marke, monete, misnice, rasvjetna tijela, neobični stolovi i redizajnirani odbačeni glasoviri, makete crkava i mostova, ali i edukacijski postupci, primjerice ‘Neviđena izložba’ namijenjena studentima ALU.
Ove godine izložit ću djela pod nazivom ‘Likovnjakov blagdan’. Bit će to djela koja sam, za razliku od spomenute koprivničke izložbe, ja “naručio” – gvaševi na temu vjerskog i magijskog, čistoće, djetinjstva, nebeske draguljarnice, revolucije, pripadanja zemlji od koje sam načinjen (Ivan Golub kaže kako čovjek nije stvoren od bilo koje zemlje, nego od one na kojoj se rodio)”.