‘HSS jedini u Hrvatskoj može s punim potencijalom provoditi zelene politike i to je ono što mene zanima’.
‘Sve ono što smo tri godine radili u Križevcima ima naznaku zelenog i održivog’.
‘Počinju razgovori o pristupanju europskoj grupaciji zelenih stranaka i bit ću dio najužeg tima za tematiku zelene ekonomije’.
Sve su to Rajnove izjave kojima je potkrijepio svoj ulazak u HSS i promjenu političke paradigme prelaskom iz nezavisne u poziciju stranačke hijerarhije.
Što o tom potezu misli križevačka javnost možda ipak najbolje govore brojke i statistika, odnosno rezultati ovogodišnjih parlamentarnih izbora gdje je križevački gradonačelnik osvojio ukupno 1690 glasova birača, od toga u svojim Križevcima njih 1044.
Iako se na prvi pogled to može činiti kao relativno visok broj glasova, kad ih stavite na papir i usporedite s rezultatima koje je ostvarivao njegov prethodnik Hrg prijašnjih godina, kao zaključak se nameće kako je Rajnu pala podrška u rodnom kraju.
U susjednim općinama stanje po njega još je puno gore, svega po par desetaka glasova dobio je u Gornjoj Rijeci, Sv. Petru Orehovcu, Kalniku, Sv. Ivanu Žabnu, mjestima gdje je Hrg osvajao stotine glasova. U svim tim općinama na ovogodišnjim izborima puno je veću potporu uspio skupiti Kešer kojeg mnogi ismijavaju u njegovim pokušajima da postane ozbiljan igrač na nacionalnoj razini, ali on i dalje pliva na rubu ulaska u Sabor.
Mnogi su ostali razočarani Rajnovim pristupanjem HSS-u jer su duboko ogorčeni na sustav, stranke, političare, a njegovo svježe ime i prezime kao nezavisnog pojedinca koji se okružio sličnima davalo je sigurnost da nije „isti kao oni“. Mnogi su pak rezignirano odahnuli jer su se nagledali sličnih „filmova“ pa im je potpuno svejedno, očekivano, karijeristički.
On se bez problema mogao svrstati uz platformu Možemo! i Tomaševića koji grabi svoju poziciju upravo na stručnosti tema zelenih politika koje je „doktorirao“ na Bandićevim studijima. Bez obzira na ideološka određenja, lijeve ili desne, iznjedrio je kao bivši predsjednik udruge koja se, između ostalog, bavila aktivizmom i civilnom društvom i takva platforma činila se idealnom za nezavisnog kandidata koji bi pokrio drugu izbornu jedinicu i pritom ostao u svom prirodnom okruženju centra. S druge strane, da je ušao u Sabor kroz stranku, imao bi ozbiljan utjecaj na kanaliziranje projekata i financija prema svom kraju i pragmatičnost bi vjerojatno bila prihvatljiva dok bi god donosila koristi narodu.
Koja vam je prva asocijacija na njegove programe, ekonomske stavove, pamtite li tri konkretna obećanja za koje se zalaže? Da li je za manje poreze na razini države, hoće li smanjiti prirez u Križevcima, zašto jednostavno gradski oci ne kupe aplikaciju za nadzor proračuna i pridruže se gradovima koji njeguju transparentnost i stvaraju digitalnu budućnost?
Obećanje kako će Križevci postati energetski neovisan grad do 2030. godine je integralan dio njegove zelene politike, ali izborni rezultati pokazuju kako se povećava broj onih kojima se Rajn čini kao političar bez identiteta koji je odlučio ići linijom manjeg otpora prema visokoj politici i foteljama te ulazak u HSS doživljaju kao pobjedu svojih razmišljanja.
Što Rajn može isporučiti svojim biračima prije lokalnih izbora kako bi povratio izgubljenu naklonost dijela prigorskog kraja? Bez obzira na ulazak u HSS i ne ulazak u Sabor, razočaranost nezavisne opcije glasača i oktroiranog okruženja u kojem mu spletkaroši iz medijske „gaming“ industrije i politički oponenti žele oduzeti predznak poštenog političara, sve je i dalje na njemu.
Opozicija je slabašna i tanka, a milijuni iz proračuna ipak su utrošeni na projekte diljem grada i sela, uređuju se ulice koje su godinama trunule, obnavlja se stadion, atletska staza, u fokusu su neke nove teme, budućnost mladih, jednosmjenska nastava, nadogradnja vrtića, stipendije…
Nakon tri godine mandata, tek pred izbore, Rajn je konačno napravio javne tribine i prikazao kako bi trebala izgledati nova sportska dvorana, kako zamišlja gradsko kino i zašto na toj lokaciji. Oživio je na društvenim profilima, no građani osjete da je to sve pred izbore i zapravo postiže kontraefekt stare škole političara koji polako odlaze u prošlost skupa s jeftinim PR-om. A potrebno je samo biti prirodan, gurati pozitivne ideje i teme, riješavati najmanje probleme, npr. pojaviti se na lokaciji kad se građani pobune zbog odvoza smeća i zaraditi svoju plaću, a PR usluge doći će organski, kako i trebaju.