Prilikom prvih rasprava o željezničkim prugama iz 1842. godine malo je nedostajalo da željeznička pruga zaobiđe Koprivnicu. Iz prijedloga se vidi da je pruga iz Siska trebala ići preko Bjelovara i Sigeca na Dravi pa dalje prema Mađarkoj. Iste se 1842. godine pojavio protuprijedlog kojom je prva željeznička pruga trebala ići preko Koprivnice i Zagreba do Karlovca.
Po prijedlogu iz 1846. godine, trebala se također graditi željeznička pruga iz Karlovca, preko Zagreba, Križevaca i Koprivnice do Varaždina pa onda dalje u Mađarsku. Inž. Franz Kreuter je u studenom 1847. godine u Virovitici napravio elaborat za željezničku prugu Vukovar-Karlovac koja nije trebala ići preko doline rijeke Drave.
Godine 1854. donesen je plan izgradnje željezničke mreže za Austrijsku carevinu, te je predviđena izgradnja pruge od Budima preko Stolnog Biograd, Velike Kaniže do Zagreba., ali dionica od Velike Kaniže do Zagreba nije precizno definirana. Izvod iz zapisnika sjednice Trgovačko-obrtničke komore održane 22. ožujka 1857. godine vidi se da se planirala graditi pruga od Kaniže preko Legrada, Koprivnice i Križevaca do Zagreba.
Godine 1861. postoji prijedlog da se buduća željeznička pruga Zagreb – Kaniža trasira preko Božjakovine, Vrbovca, Križevaca i Koprivnice. Bilo je i drugih zamisli, npr. 1862. godine postojao prijedlog da se ta pruga gradi od Kotoribe, preko Legrada, Koprivnice, Sokolovca, Križevaca i Božjakovine do Zagreba. S druge strane se iz Varaždina predlagala trasa: Čakovec-Varaždin-Ivanec (ili Lepoglava)-Zaprešić.
Namjesničko vijeće u Zagrebu nije povoljno ocijenilo varaždinski prijedlog, ali je ipak donijelo ocjenu da bi se mogla dozvoliti mala pobočna dionica od Čakovca preko Varaždina do Ivanca ili Lepoglave kojiom bi se ugljen iz rudnika u okolici Ivanca odvozio za potrebe željezničke pruge od Budima do Pragerskog. Time je Namjesničko vijeće prepuštalo dio sjeverozapadne Hrvatske gravitacijskim zonama austrijskih i mađarskih željeznica, ne rješivši pitanje željezničkog povezivanja Čakovca i Varaždina sa Zagrebom. Namjesničko vijeće je smatralo važnom željezničku vezu između Kaniže i Zagreba iz dva razloga: 1) zato što bi omogućila promet robe iz Podunavlja prema Hrvatskom primorju i 2) što bi se povezala Savu (koja je bila plovna do Siska) sa rijekom Dravom (plovnom do Legrada).
Iako neki danas tvrde da je Koprivnica dobila željezničku prugu zahvaljujući Mađarima to nije točno. Pruga je do Koprivnice stigla isključivo zaključcima Namjesničkog vijeća iz Zagreba.