Prošle godine, 13. listopada, u stravičnoj prometnoj nesreći život je izgubila dvogodišnja Ema Prispilović. Na njenog oca Željka, koji ju je nosio u naručju, naletjela je u Cvetkovcu 21-godišnja vozačica. Tog je dana s njom i sa šestogodišnjim sinom išao na autobusnu stanicu kako bi za bolesnu suprugu izvadio zdravstveno osiguranje.
– Mojeg anđela više nema. Osam mjeseci nisam znao da mi moje Eme više nema, tek sam 22. svibnja ove godine saznao da nije preživjela nesreću – priča Željko Prispilović za 24sata.
Prije nego što je izgubio svijest, Željko je minutu, dvije čuo Emino zapomaganje. Potom je vozilom Hitne pomoći prevezen bez svijesti u koprivničku Opću bolnicu, gdje se borio za život.
– Da sam mogao ustati, vjerujem da bih pomogao mojem anđelu – uvjeren je Željko.
Cijelo vrijeme dok se liječio supruga i sin su ga posjećivali u bolnici te po preporuci liječnika tajili da je Ema, kako je rekla supruga, otišla na nebo. Ispričala je da je Željko u početku, dok je gledao slike obitelji na mobitelu, nije nikoga prepoznavao, ali kad mu je rekla tko je tko, znao je pitati za Emu.
– Govorila sam mu da je sve u redu i pri tome gutala knedle te na sve načine sprečavala da me suze ne izdaju – rekla je supruga Sanela. U ponedjeljak je utvrđeno da je njena zloćudna bolest metastazirala i, osim jetre, pluća i lijeve dojke, zahvatila i mozak.
Njihov sin je kod njezinih roditelja u Malom Lošinju, gdje će ove godine krenuti u školu jer ona ne može zbog čestih odlazaka u bolnicu za sada skrbiti o njemu i Željku kojemu je potrebna pomoć.
– Morao sam ispočetka učiti govoriti, pisati i hodati. Sad hodam uz pomoć štake, ali sve mi to nije bilo teško jer sam mislio kako je moja obitelj zdrava. Supruga mi je govorila da njoj zdravlje ide nabolje. Nekoliko dana prije nego što su me pustili iz Krapinskih toplica, žena došla do mene i počela plakati. Upitao sam je zašto plače kad je sve u redu. Idem kući, a djeca su zdrava. Tad je došao liječnik i rekao mi da je Ema preminula nakon nesreće. Tad sam poželio da sam ja umjesto nje u grobu jer je Ema tek počela živjeti – prisjeća se Željko.
Zbog smrskanog ugrađen mu je umjetni kuk, ali mu najveći problem predstavlja povremeni gubitak svijesti, zbog čega u desnoj ruci nosi štap koji ima bateriju kako bi zvučnim signalom mogao pozvati suprugu. Često ga posjećuju kolege iz HV-a, ali se nikako ne može pomiriti s time što ne oblači uniformu. Optimistično nam govori da vjerojatno još neće u mirovinu i da će se oporaviti jer je on ipak profesionalni vojnik.
