Reakcije na imenovanje Martine Dalić predsjednicom Uprave Podravke ne prestaju. Jedan od onih koji su ostali iznenađeni ovakvim kadroviranjem je i umirovljeni Podravkaš, bivši saborski zastupnik HSU-a Željko Šemper.
Podravkaši su funkcionirali kao jedna velika obitelj
Politika koprivničke firme u 35 godina koje je Šemper u njoj proveo, oduvijek je bila širenje i gradnja novih tvornica, pa samim time i nova zapošljavanja. Najproduktivniji period bio je kad je direktor bio Pavle Gaži, koji je inzistirao na tome da se svake dvije godine sagradi novi pogon. Podravkaši su funkcionirali kao jedna velika obitelj.
– Plaće u Podravki nikad nisu bile velike. Plaća knjigovođe bila je u rangu one kakvu je imala čistačica na Elektri. No, u to vrijeme nitko nije ni pitao za plaće, radilo se noć i dan, radilo se sa srcem. Petkom, kad bi završili s poslom, nas tridesetak je zajedno odlazilo u život po okolnim ugostiteljskim objektima, živjelo se punim plućima. Danas toga više nema, ljudi su se otuđili, no takvo nam je kompletno društvo, ne odnosi se samo na slučaj Podravke – smatra Šemper.
Kako kaže, nekad se 70 posto prihoda Podravke reinvestiralo, ulagalo u nove projekte, a 30 posto izdvajalo se za plaće. U najboljim vremenima kompanija je zapošljavala 11.500 ljudi.
Šemper je Podravku napustio 1998. godine. Na temelju radnog staža u koprivničkoj kompaniji zaslužio je mirovinu od 4.300 kuna.
Radnici su nekad svoja prava mogli ostvariti kroz radnička vijeća
– To je sve bolje funkcioniralo, daleko je bolje bilo organizirano, na radničkom je vijeću svatko mogao reći što je htio, moglo se o svemu govoriti. Pitanje je za čija se prava zalažu današnji predstavnici radnika, jer vidjeli smo da je predstavnica sindikata Ksenija Horvat na kraju i sama glasala suprotno od onog što je danima prije najavljivala. Malo je to čudno, ali vjerojatno se ne želi zamjeriti novoj predsjednici Uprave. Nadam se da će narod, odnosno radnici, idući put razmisliti koga će izabrati za svojeg sindikalnog predstavnika – kaže umirovljeni Podravkaš koji je bio pionir informatizacije u Podravki 1969. godine.
Podravkaši su oduvijek motivirani i vrijedni radnici, pa su tako i ovih dana s pravom osjećali da kompaniju nakon preminulog Marina Pucara mora preuzeti netko tko poput zaposlenika, osjeća tu tvrtku.
– Zvonimir Mršić krenuo je iz Podravke, Marin Pucar isto. Sasvim je drugo to kad na čelno mjesto dođe netko tko nije nikad osjetio Podravku – kaže.
Ne slaže se s političkim kadroviranjem
– Iznenađen sam što Fondovi šute. Zanima me i što će reći Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije kad čuje na koji način je Andrej Plenković postavio predsjednicu uprave te obrlatio mirovinske fondove da oni nisu imali svog kandidata – veli Željko Šemper.
Po pitanju poslovnih referenci Martine Dalić kaže.
– Nisu to pozitivne reference. Gospođa Dalić silom prilika morat će se prilagoditi i surađivati s lokalnom zajednicom, a prije svega poraditi na radničkim plaćama. Veliki posao je čeka. Ona je iskusan mešetar s bankama, financijašica, mogla bi napraviti dobre stvari, jedino je pitanje s kakvom ulogom je došla. S pravom se svi možemo zapitati Quo vadis, Podravka? – zaključio je Šemper koji se o imenovanju Martine Dalić obratio i javnim pismom kompaniji u kojem je naveo:
– E, draga naša Podravka! Kada si bila „pekmezara“ pred stečajem, nitko te nije iz Zagreba došao spašavati. Spašavali su te vrijedni građani Koprivnice i Podravine, 70 godina te gradile generacije i generacije umirovljenika, ciglu po ciglu, tvornicu po tvornicu, uz male plaće. Danas si svjetska tvrtka, profitabilna čak i u pandemijskoj 2020. godini. I sada nakon prerane smrti dosadašnjeg predsjednika Uprave Marina Pucara dobila si novu predsjednicu Martinu Dalić, stručnjakinju, ženu prebogatog životopisa – poručio je.
