Koprivnička Zimska liga jučer je zatvorila vrata 13. izdanja u organizaciji Udruge za mali nogomet Koprivnica. Okrunjeni su novi kraljevi, momčad Unijabetona iz Zagreba, koja je ligu osvojila prvi put. Istina, većina igrača već je prije nekoliko godina igrala finale, ali tada su se, pod drugim sponzorskim imenom, morali zadovoljiti srebrnim medaljama. Pet godina kasnije dočekali su toliko željeno zlato, a nagrađeni su i s 5000 eura, koliko je iznosila prva nagrada, odnosno s dva pehara, jednim koji će zauvijek ostati u njihovom vlasništvu i drugim prijelaznim.
Osim toga, iz njihovih redova dolaze i dvojica nagrađenih pojedinaca. Najbolji igrač turnira je 27-godišnji Mijo Batarilo Ćerdić, a njegov vršnjak je i vratar Amar Duro, koji je, ujedno, pokupio i brojne simpatije publike. Još za vrijeme slavlja, kada su im ruke bile pune medalja i priznanja, popričali smo s najboljim dvojcem turnira, kako bi nam dodatno predstavili ekipu koja je došla do trona.
– Iskreno, zasluženo smo osvojili ovaj turnir, iako je kvaliteta na njemu bila vrlo dobra. Mislim da je publika mogla uživati u samoj završnici, izborile su je četiri odlične momčadi, a mi smo se tu pokazali najboljima i moram čestitati dečkima, jer smo praktički dvije utakmice igrali bez zamjene. Jedan po jedan smo se ozljeđivali, ali izdržali smo sve i uspjeli – rekao nam je Batarilo Ćerdić.
Dečki su nam otkrili da već desetak godina igraju zajedno, da su prijatelji od malena i da bez zajedništva ničeg ovog ne bi bilo. Dolaze iz Zagreba, no unatoč tome, imali su puno navijača i među koprivničkim ljubiteljima malog nogometa. Razlog nam je pojasnio Duro.
– Rekao bih da je to zbog načina nogometa i strasti koju imamo. Igramo nogomet kakav publika pozdravlja, a kao što ste vidjeli, nerijetko se i ja uključujem u igru. To je atraktivno i to ljudi vole, a imamo i akcije koje nisu specifične za mali nogomet, odnosno igramo duge lopte, koje često urode golom. Evo, na jednak način, iz duge lopte, zabili smo u polufinalu i finalu, a takvih smo pogodaka ove zime zabili valjda 15. To je nešto što iznenađuje naše protivnike, jer nitko ne očekuje da ćemo igrati na duge lopte – kazao nam je Duro, s kojim se slaže i Mijo.
– Od malena haklamo, veliki i mali nogomet spojili smo u jedno i tako igramo. Posebni smo po tome što, da se tako izrazim, gajimo nedefiniran mali nogomet. Iznenađujemo mnoge tim svojim načinom, a očito se to sviđa i publici – nadodao se na suigrača.
Ono što je zanimljivo, ekipu čine velikonogometaši, izuzetak je tek Mario Crnčević, koji im se priključio u završnim danima. Riječ je o sidrunu, koji je istovremeno dobivao duele, razigravao suigrače, ali bio i opasan po vratare. On igra za Uspinjaču.
– Uigrana smo momčad, u istom sastavu igramo već desetak godina, eventualno se tu i tamo izrotira igrač ili dva, ali okosnica je uvijek tu. Kao što znate, većina nas je prije nekoliko godina već igrala finale Koprivnice, tako da smo stvarno uigrani i to se vidi – poručili su.
Ako pratite županijski nogomet, Miju ste mogli zamijetiti kako trčkara travnjacima diljem Podravine i Prigorja. Naime, početkom sezone došao je u Močile, gdje je stožerni vezni igrač. Još je zanimljivije to da Duro ne igra, odnosno ne brani nigdje.
– Duro ne igra nigdje, Duro radi kao konobar u svojem kafiću i igra s dečkima nogomet za gušt. Tko zna, možda me uzmu u Močile sad ako su gledali finale pa spoje Miju i mene i na velikom nogometu – rekao je s osmijehom na licu.
Hoće li se Močilani baciti u akciju tek ćemo vidjeti, no ono što znamo je da obojica naših sugovornika itekako cijene koprivnički turnir, na kojem će iduće godine braniti titulu. To su nam već najavili.
– Iskreno, ove godine bio nam je cilj igrati tri turnira. Kutiju šibica, Križevce i Koprivnicu, to su po nama tri najjača turnira u Hrvatskoj i to vam dovoljno govori o tome kakvo mišljenje imamo o ovoj Zimskoj ligi. Organizacija je na visokom nivou i već sad mogu najaviti da se vraćamo iduće godine braniti titulu – poručio je Mijo, s kojim se slaže Duro.
Najboljeg vratara turnira za kraj smo pitali ono što zanima brojnu publiku. Tko je i što predstavlja plišana panda na njihovoj klupi, koja ih je pratila na svakoj utakmici.
– Panda je nastala iz zezancije. Igramo rekreativno treću futsal ligu za ljude iz Jaske i u jednoj utakmici smo pobijedili ekipu koja je kao bila nedodirljiva. Malo smo se opustili, bili smo veseli i pandu smo kupili te večeri na benzinskoj postaji. Od tada je ona naša maskota, gdje smo mi tamo je i panda, sjedi na klupi i zove se Silvek. Ako se pitate zašto baš to ime, zato što se tako zvao jedan igrač te ekipe koju smo tada pobijedili – ispričao nam je Duro anegdotu s pandom.
Sudeći prema tome, nema dvojbe da ćemo se s pandom družiti i na sljedećoj Zimskoj ligi. Jedva čekamo…