U vikendu pred nama u tjednu rutinu vraćaju nam se uzbuđenja vezana uz županijski nogomet, a uvertira u proljetni dio sezone je i više nego zanimljiva, jer su klubovi u Prvoj ŽNL, zajedničkim dogovorom, odlučili podići cijenu ulaznica za, ni manje ni više, nego 50 posto. Naime, iste su jesenas koštale 20 kuna, a prema novoj odluci od subote će koštati četiri eura. Izuzetak je jedino đurđevački Graničar, koji je i prošle polusezone imao ulaznice od 30 kuna.
Klubovi su to opravdali povećanjem naknada za službene osobe od strane HNS-a. Dosad je glavni sudac u Prvoj ŽNL koštao 350 kuna, pomoćnici i delegat 250 kuna, a prema novoj odluci, klubovi im moraju namiriti 50 eura (glavni sudac), odnosno 35 eura (pomoćni i delegat). Stavimo li sve suce i delegata pod isti račun, ispada da će klubovi za sve njih morati izdvojiti osam do devet eura više po utakmici.
Drugim riječima, dovoljno bi bilo da su cijenu ulaznica stavili na tri eura, što bi bilo povećanje od 2,50 kuna za razliku od jeseni i time bi bez problema namirili te dodane troškove koji su se pojavili kada su suci u pitanju. Zbog toga mnogi ljubitelji županijskog nogometa smatraju da je povećanje ulaznica od 50 posto prilično bezobrazan potez, jer je to direktan udar na džepove onih koji redovito posjećuju utakmice, a kojima su ionako, sveopćom inflacijom, porasli životni troškovi.
Štoviše, nemali je broj onih neutralnih navijača koji preko tjedna odu na, recimo, tri utakmice. Takvi će od sada morati izdvojiti 12 eura, što je oko 30 kuna više nego jesenas. Dodamo li tome pivu ili dvije, kojoj je cijena isto tako otišla gore, ne sumnjamo da će mnogi dvaput razmisliti.
S druge strane, iako su klubovi kao glavni razlog naveli povećanje naknada prema sucima, jasno je da su klubovima rasli i drugi troškovi. Od održavanja igrališta, opreme, do hrane, koja je redovita nakon utakmice za igrače, a u nekim klubovima i navijače. S te strane, ovo vrtoglavo povećanje ulaznica može se shvatiti, ali pritom treba uzeti u obzir i onaj dio vezan uz plaćanje igrače.
Naime, nije tajna da su cijene igrača otišle u nebo i dobar dio novca koji će sad navijači, odnosno publika izdvajati otići će i u njihove džepove, što je, također, veliki problem. Riječ je o amaterskom nogometu i klubovi su si sami krivi što su se doveli u situaciju da tamo neki anonimac, koji je tek napunio 18 godina, od njih traži 500 kuna po utakmici, a često je ta cijena i puno veća. Taj veliki novac koji im se daje mogli bi, recimo, uložiti u igralište, opremu, markere, lopte i slične stvari pa ne bi bilo ni potrebe da se cijena ulaznica diže za 50 posto i udara na vjernu publiku.
Istina, mnogi klubovi donijeli su odluku da će članovi kluba plaćati manju cijenu ulaznice, odnosno tri eura, što je, također, nešto o čemu bi se moglo raspravljati, jer to znači da se udara po onim neutralnim gledateljima. Ponavljamo, riječ je o amaterskom nogometu, seoskim klubovima i ako netko mora voditi brigu o njemu, to su mještani. Dakle, najvjernijim navijačima mogla se podići cijena članske iskaznice i njima to sigurno ne bi bio problem, a samim time nadoknadili bi se i troškovi sudaca, odnosno delegata.
Sve u svemu, razloga za i protiv ima mnogo, svatko nudi neku svoju priču, no činjenica je da seoski nogomet odlazi u smjeru koji nije dobar za nikoga. Sve se, nažalost, vrti oko love, koju najviše uzimaju oni koji nemaju veze s klubom, a često ni selom, čak ni županijom. ŽNL je postao opasni biznis, jer ima mnogo igrača koji za četiri utakmice mjesečno uzmu onoliko koliko zaradi i netko na traci u Podravki, a koji onda za vikend mora izdvojiti četiri eura, čiji će veliki postotak otići u džep tog igrača.
Zato ponavljamo, cijena od tri eura predstavljala bi realno povećanje cijene ulaznice, a za sve ostale troškove klubovi se moraju sami pobrinuti i vratiti u realne okvire. Odnosno, lovu od igrača usmjeriti u opremu, lopte, omladinske pogone i slične stvari. Jedino tako vratit će se draž županijskog nogometa, amaterskog nogometa, koji je, ponavljamo, postao opasan biznis.