Prigodno, uz Noć muzeja obilježenu u đurđedavčkom muzeju s temom Podravina između mitova i legendi, zaključujemo i vlastitu temu o podravskim mitskim bićima. Vile, coprnice, vodenjake, suđenice, Mraka i mnoge druge crne i bijele sile svojim je objektivom zabilježila Iva Lulić te svojim izložbama i predavanjem javnosti približila kako su one mogle izgledati.
Iako je materijala za obrađivanje ovakve teme napretek, mi ćemo našu seriju osnova poznavanja podravskih mitskih bića završiti s možda najzanimljivijima, jer su specifična i jedinstvena isključivo za naše područje šumskim ili divljim deklama, Vedima, pintarima i glogovačkim patuljkom.
Zanimljivo je da je žanr fantasy (fantastika) danas vrlo popularan u filmskom i književnom svijetu, posebice među mlađom populacijom, ali prvenstveno onaj temeljen na stranoj mitologiji, dok su u domaću gotovo u potpunosti neupućeni.
Kako etnologinja i kustosica koprivničkog muzeja Marija Mesarić kaže, znaju tek onoliko koliko su im prenijeli bake i djedovi, ali da se i to danas mijenja u pozitivnom smjeru te da se područje sve više istražuje pa tako u Istri čak postoji festival vezan uz mitska bića Legendfest.
– U Podravini postoji dovoljno zanimljivih i živopisnih bića i legendi kako bi se na tom temelju mogla stvarati književnost i snimati filmovi. Narodne predaje iz Podravine zapisivao je Jerko Bezić, pa Vid Balog u knjizi Hrvatska bajoslovija gdje je pregled svih bića vezanih uz Prekodravlje – upućuje nas etnologinja i kaže kako postoje razna jedinstvena bića koja bi ljudima bila zanimljiva kao likovi u književnom ili filmskom djelu.
Kao zanimljive, a još nedovoljno istražene izdvojila je patuljka vezanog uz rudare u Glogovcu te pintare.
– To je bio patuljak ili zemaljski duh koji je živio u rudniku. Hodao je s lampom, usput udarajući. Rudari bi čuli topot njegovih koraka. On je ponekad prema njima bio dobar, a ponekad loš. Kao dobar pokazao bi im rudnu žilu, a kao loš bi im radio svakojake nepodopštine, primjerice, da se od njegovih koraka uruši rudnik – priča nam M. Mesarić zanimljivu legendu, nadodavši da su rudari kao zaštitu na ulazu u okno stavljali drveni križ.
Također, od jedinstvenih bića vezanih isključivo za određeni lokalitet, pojavljuju se i Vedi samo oko Ferdinandovca, Virja i Kalinovca. To su bili šumski ljudi, isključivo muškarci, koji su bili vrlo visoki, glasni i snažni, po čitavom tijelu prekriveni dlakom, a u šumama su imali vlastite gradove.
– Vedi su dolazili u kontakt s ljudima, a dijelili su se na dobre i zle. Prema predajama, zli nikad nisu izlazili iz šume, a dobri su dolazili i pomagali ljudima te im dolazili u pomoć i prilikom raznih nedaća poput poplava, i to su bili kućni Vedi – priča M. Mesarić i povlači paralelu s Regočom Ivane Brlić Mažuranić.
Kaže kako su za iste šume karakteristične i Šumske dekle, žene niska rasta i dugih kosa koje im prekrivaju čitavo tijelo, ili su pak, obrasle dlakom.
– Kad ne bi mogle sakupiti dovoljno hrane u šumi, najčešće bi dolazile k ženama koje bi ih nahranile, a one bi im zauzvrat počistile kuću ili pomogle oko poljodjelskih radova.
Također, doznajemo da su pintari bili bačvari te da je uz njih vezano bilo vjerovanje da će onaj tko čuje njihovo udaranje odnosno nabijanje obruča na bačve, umrijeti. Oni su bili vjesnici smrti.
Rudolf Horvat koji je prvi radio zapise za područje Koprivnice, zapisao je sjećanja stanovnika iz Banovca, Miklinovca, Brežanca i Dubovca o vukodlaku odnosno napola čovjeku, napola vuku koji je prilazio ljudima te ih mogao napasti i pojesti.
Vezano uz pokojnike, u zatvorenijim sredinama još se danas drži do običaja da se mora paziti da mačka ne prođe preko odra, jer se u suprotnom pokojnik može povukodlačiti.
S ovom zadnjom uputom, zaključujemo i temu mitskih bića Podravine te s vama dijelimo fotografije i video-snimke s izložbe Ive Lulić u Muzeju Grada Đurđevca.
Izložba Ive Lulić Podravina između mitova i legendi // Video: Branko Novosel
