Negativna strana je, već sam to pisao: „Gorane, ti znaš francuski/španjolski, idi nađi taksi, al se cjenkaj, nemoj da bude skupo. Imaš tu dvadeset taksija i nađi najbolju cijenu, a mi te čekamo tu dok pijemo kavicu.“
Nekoliko ljudi se začudilo kad su me vidjeli uživo. Očekivali su nekog snagatora, Ramboja ili Konana, a našli mršavog normalnog tipa. Uobičajeno je mišljenje da za takve ekspedicije u divljini moraš imati nadljudsku snagu. Istina, treba biti dobra fizička sprema, čak više izdržljivost, nego snaga. Mislim da sam mogu dignuti na benču više nego prosječni građanin i istrčati kilometre u Crnoj gori, ali ni blizu ozbiljnim sportašima ili entuzijastima rekreativcima. Pa kako onda?
Ono što je još važnije je naravno glava. Potrebno je sve i svašta –hladnokrvnost, iskustvo, lukavost…ali i znanje. Posebno kada govorimo o jezicima. Uz engleski jezik koji već ide pod normalno, govorim francuski i španjolski. S francuskim pokrivam dobar dio Afrike, a Španjolskim cijelu latinsku Ameriku, izuzev Brazila, gdje se govori portugalski. Naučiti strani jezik nije lako, ali kad se uspije, tada su sva vrata otvorena. U gimnaziji sam uz engleski jezik učio francuski. Pa što će nam to, mislili su mnogi, pogotovo što je profesorica Kućan bila vrlo zahtjevna. Nismo se mogli odlučiti što je teže: francuska gramatika ili izgovor. Testovi gramatike i razumijevanja, usmena ispitivanja, domaće zadaće… Bilo je tu osim udžbenika i brdo dodatne literature. Ali bilo je to više od običnog učenja jezika, usvajanje kulture na mala vrata i to je ono što te izgrađuje, a da nije samo puka zabava. I tako sam četiri godine učio francuski da bi upisom na faks prestao i misliti o njemu.
I onda sam se šest godina kasnije uputio na Madagaskar. Super je to, ali se na njemu ne govori engleski već – francuski. Nekoliko mjeseci prije polaska iskopao sam prašnjave udžbenike i počeo ponavljati gradivo. Navrle su stare uspomene, stara fiktivna imena, ali i scene iz razreda. S lakoćom sam se prisjećao i riječi i gramatike. Shvatio sam da je francuski jezik samo spavao i kad sam ga probudio. Štoviše, sad sam prolazio gradivo mnogo brže i gramatika je postajala tako lagana! Jedino izgovor, dakako, nisam mogao vježbati, ali imat ću prilike dva mjeseca kada konačno stignem tamo.
A kada sam išao u Južnu Ameriku i trebao naučiti španjolski, shvatio sam da je gramatika vrlo slična francuskoj! Naravno, razlikuju se detalji, izgovor, ali je logika skoro pa ista! A za učenje riječi također sam imao mjesece na novom kontinentu. I s oba funkcionalna jezika otvarali smo vrata koja bi inače bila zatvorena. Radi li se o službenim vratima ili onima običnog čovjeka, razlika je ogromna.
Negativna strana je, već sam to pisao: „Gorane, ti znaš francuski/španjolski, idi nađi taksi, al se cjenkaj, nemoj da bude skupo. Imaš tu dvadeset taksija i nađi najbolju cijenu, a mi te čekamo tu dok pijemo kavicu.“