Kad sam ja učila, mušterijama su se ljubile ruke pa je taj osjećaj poštivanja i bontona meni ostao usađen i to se trudim prenijeti svojim učenicima, prisjeća se gospođa Marija.
U frizerski se salon nekoć nije išlo samo zbog šišanja i farbanja. Frizure su se održavale i češljale na tjednoj bazi pa i češće, ali salon je bio i mjesto druženja, susreta, ženskih razgovora, gradskih tračeva i najvažnije, njegovanja tradicije.
Iako su se danas slika salona uvelike promijenile, naš sugovornica Marija Posavec, dobitnica nagrade Šegrt Hlapić za najbolju mentoricu obrtnicu na razini države, uvjerljivo gaji duh stare škole jer je, kako i sama kaže, na taj način učila zanat.
Završila je nekadašnju frizersku školu u Koprivnici, u koju je krenula davne 1972. godine. Zanat je učila kod poznatog frizera i brijača Jože Horvata.
– Gospon Horvat bio je strog, ali pošten učitelj. Kad sam ja učila, mušterijama su se ljubile ruke pa je taj osjećaj poštivanja i bontona meni ostao usađen i to se trudim prenijeti svojim učenicima – prisjeća se Marija.
Dvije godine kasnije radnju su preuzeli Balaši kod kojih je završila obrazovanje te se godinu poslije završetka škole ondje i zaposlila.
– Nakon što je Balaš naglo umro, ja sam preuzela salon na Trgu mladosti te je pet godina nosio ime Marija. Ipak, poželjeli smo biti u svojem prostoru pa smo 1992. godine preselili na Trg Eugena Kumičića i postali Mulier – prepričava nam ona svoju frizersku povijest koja će uskoro proslaviti okruglih 40 godina radnog staža.
– Frizerska me struka ispunjava te me jako raduje kad vidim da me ljudi još uvijek trebaju i delala bum to dok me dragi Bog ne potera. To je najljepša struka na svijetu i veseli me što mogu reći da imam nasljednicu – svoju kćer koja je, isto tako, samostalni obrtnik – priča frizerka o ljubavi prema svojoj struci i kaže kako još ima mušterije koje zna otkako je bila učenica.
– To su sad umirovljenice i samostalno ih friziram više od 30 godina. Nekoliko njih mi još uvijek svake subote dolazi na frizuru. Taj se običaj nekoć uistinu njegovao, ali još i danas nekolicina će si tih bakica izdvojiti koju kunu za frizuru. Kompletna frizura je 60 kuna, ali za te vjerne, redovne mušterije, ipak, imam povoljniji cjenik jer su kroz niz godina kod mene ostavile dosta novaca i ja to znam cijeniti – priča naša sugovornica s poštovanjem o svojim mušterijama.
Iako su se trendovi aparata i preparata u frizerstvu kao zanatu promijenili, Marija i dalje ponekad koristi haube upravo za spomenute stare mušterije, jer je frizura čvršća i postojanija, a i kosa je manje oštećena.
– Mnogo se toga promijenilo i ljutim se na te pegle i figaro, jer se jako mora paziti da se kosa ne spali. Posebice kad ih mušterije koriste na svoju ruku i uništavaju si kosu. Minivale danas radimo samo kao neki volumen kako bi frizura bila postojanija, ali u pravom smislu riječi, trajni više nema tako čvrstih niti takvih kemikalija – uspoređuje dugogodišnja frizerka nekadašnje i današnje trendove u struci, ali i u stilu frizura.
– Trendovi po pitanju frizura, isto su se tako uvelike promijenili. Za mene je kosa uvijek bila ukras na glavi, tako da me ljuti kad si muškarci obriju glavu, kao što ne volim ni popularni undercut odnosno izbrijane ženske frizure. Sviđa mi se današnji trend muških frizura gdje se njeguje kosa i brada kao cjelina, gdje se dečki vole začešljati i slično – podijelila je mišljenje s nama gospođa Marija, ali istaknula kako se mušteriji, ipak mora pružiti što traži te se stalno usavršavati, educirati i biti u toku s trendovima.
– Posebno me nadahnjuje kad netko želi nešto posebno i drukčije. Za frizera je poticajno kad netko poželi nešto otkačenije, a ne nešto klasično i uobičajeno. Počesto mušterije potičem na promjenu – kaže vlasnica Muliera.
Što se mentorskog dijela tiče, Marija je kroz 29 godina obrtništva, neki dan potpisala svoj 46. ugovor kao mentorica u salonu.
– Mentorstvo je nešto za što je potrebno mnogo strpljenja. Zat to su potrebne određene karakterne crte te osjećaj moralne obveze. Polazim od sebe i razmišljam kako bih ja danas radila to što volim da me nitko nije uzeo na praksu. Tu se djecu ne uči samo poslu, nego i lijepom ponašanju i društvenim manirama – priča mentorica kroz čiju se svaku riječ osjeća majčinski instinkt.
Uz spomenute običaje koje se Marija trudi održavati na životu, uvela je još jedan.
– Kod mene nema narudžbi, osim subotom kad su svadbe i gužve. Svaka je mušterija jednako važna i bit će primljena kad dođe na red. Moje su mušterije tako naviknule i ne smeta im malo odsjediti i pričekati na svoj red. Ja im skuham kavicu, možda susretnu nekog poznatog pa proćaskaju. Na taj način pokušavam pružiti klijentima opuštanje i odmor od užurbanog tempa današnjice – zaključila je frizerka koja se uvijek trudi osluškivati svoje mušterije i ono što trebaju.
