Evo, konačno, fotografije koja dokazuje da je na igralištu pokraj Podravke u nekadašnjoj Marinkovićevoj ulici, okruženje doista bilo – bačvarsko. Da je onda siromašna Podravka postala sponzor Slavena, vjerojatno bi se zvao NK Bačvarski, ili NK Lagev. Mogla bi biti fuzija s Vinogradarom.
Na slici je samo dio terena s gledateljima i tvornica s bačvama u pozadini. Bez drvene ili željezne ograde. Današnji razvoj Koprivnica može zahvaliti tvornici i bačvama u pozadini i ljudima koji gledaju utakmicu. Jer, oni su stvarali sport i Podravku i Koprivnicu. Ne treba zaboraviti da je NK Slaven nakon drugog svjetskog rata imao i biciklističku sekciju. Iako su neki nogometaši bili i rukometaši, ili su bar probali to biti (poredani po generacijama po jedan primjer: Ivan Povijač Pipa, Zlatko Špoljar Čoc, Ivan Deković Dekač, Diter Benotić Didi itd.), nikad nogomet nije prihvatio rukomet. A i jasno je: nogomet, kao tradiciju, pretežito su pomagali koprivnički obrtnici, a rukomet je bio sport školske djece. Rukomet nitko nikad nije pomagao individualno. Obrtnici su se uvijek iskazivali u nogometu i bili časni promotori tog sporta.