Jedna od nekada najznačajnijih kulturnih udruga na području grada Koprivnice je bio ogranak Seljačke sloge koji je djelovao pod okriljem seljačkog pokreta braće Radić. Ova je organizacija u Koprivnici osnovana 15. siječnja 1928., no zbog uspostave diktature je 1929. prestala s radom da bi svoju djelatnost obnovila tek 1936. godine.
Početkom 1936. povjerenik obnovljene Seljačke sloge u Koprivnici je bio Tomo Čiković, kasniji gradonačelnik Koprivnice iz redova Hrvatske seljačke stranke. On je 14. ožujka 1936. godine predsjedao sastanku pristaša hrvatskog seljačkog pokreta u Koprivnici na kojem su govorili Mihovil Pavlek Miškina te prof. Tomašić iz Samobora kao izaslanik predsjednika HSS-a dr. Vlatka Mačeka. Do formalne obnove ogranka Seljačke sloge u Koprivnici je došlo u rujnu 1936. godine. Na skupštini održanoj u siječnju 1937. godine spomenuto je da je ogranak Seljačke sloge u Koprivnici počeo djelovati 1923. godine (iako je službeno osnovan 1928. godine), a prestao je djelovati 1929. godine kada ga je vodio župnik Stjepan Pavunić. Od njega se tražilo da vrati imovinu. Za predsjednika obnovljenog ogranka je izabran Martin Brozović, tajnika Vratarić, a blagajnika Hadun. Ogranak je imao 140 članova.
Ogranak je 24. siječnja 1937. godine trebao otvoriti knjižnicu u kući Stjepana Kovačevića, ali je otvaranje odgođeno za 31. siječanj. Otvorenju knjižnice je prisustvovao tajnik središnjice Seljačke sloge Božidar Magovac, a prigodno predavanje je održao seljački književnik Mihovil Pavlek Miškina. Knjižnici su knjige poklanjali koprivnički građani. Novo predavanje je Miškina održao u Domoljubu 31. ožujka.
Na velikoj seljačkoj smotri u Koprivnici održanoj 23. svibnja 1937. godine osim koprivničkog ogranka Seljačke sloge nastupili su ogranci tj. hrvatski seljački i tamburaški zborovi iz Herešina, Novigrada, Đelekovca, Milićana, Peščenika, Srema, Hlebina, Sigeca, Torčeca i Botinovca.
U listopadu 1937. godine je koprivnički ogranak Seljačke sloge uz suradnju sa organizacijom HSS-a održao sastanak na kojem je odlučeno da se kreće u borbu protiv nepismenosti. U nizu aktivnosti je početkom veljače 1938. godine ogranak priredio priredbu u Domoljubu. Na toj priredbi su bili prikazani igrokazi Miroslava Singera “Za volju djeteta” i “Krštenje sela”, koje je režirao Kazimir Sabol. Kotarskim prosvjetnim povjerenikom Seljačke sloge je 27. ožujka 1938. godine postao Stjepan Prvčić, a zamjenici su mu bili Valko Bači iz Botova, Ignac Hanžeković iz Srema, Franjo Čižmak iz Đelekovca, Franjo Ljubić iz Novigrada, Josip Vuljak i Tomo Gaži iz Koprivnice, a za pomoć su se obećali Mihovil Pavlek Miškina iz Đelekovca i dr. Pavao Tomašić iz Drnja.
Dana 14. svibnju 1939. ogranak je nastupio u Drnju na smotri ogranaka sjevernog dijela koprivničkog kotara. Veliku aktivnost ogranka potvrdila je i izvrsna organizacija prosvjetnog sijela u povodu rođendana braće Radić koje se održalo 11. lipnja 1939. u Koprivnici. Početkom 1940. održano je veliko sijelo Seljačke sloge u Koprivnici, a u ožujku je za kotarskog pročelnika izabran Stjepan Prvčić iz Koprivnice dok mu je zamjenik bio Franjo Petričević iz Koprivničkih Bregi. U Koprivnici je u srpnju 1940. godine obilježen Mačekov rođendan, a u studenom iste godine održan je prosvjetni tečaj. Dana 25. veljače 1941. godine je ogranak Seljačke sloge u dvorani koprivničke pučke škole organizirao prosvjetno sijelo. Nakon proslova predsjednika ogranka Stjepana Prvčića izvedena su djela Fundurića, Miškine, Mare Matočec, te narodna pjesma “Sejali smo bažuljka” koju je otpjevao pjevački zbor ogranka. Nakon toga su članovi izveli igrokaz Mare Matočec “Invalid” koji je režirao ravnatelj pučke škole Kazimir Sabol i u kojem je glumilo sedamnaest članova ogranka. U veljači 1941. Seljačka sloga je organizirala prosvjetni sabor, a u ožujku godišnju skupštinu ogranka. U vrijeme drugoga svjetskog rata Seljačka sloga nije aktivno djelovala da bi aktivnost obnovila u drugoj polovici 1940-tih godina.