Scrap metal art nije akademski priznat i ne mora ni biti. Za mene je to i hobi i zabava i umjetnost, kaže Mikulčić.
Imati višak metalnog otpada u dvorištu najčešće je neopisiva gnjavaža. Stari žlijeb s kuće koji je prije nekoliko mjeseci zamijenjen novim pa sada hrđa naslonjen na zid, hrpa vijaka raznih veličina koje nikada nećemo koristiti, ali ih ipak čuvamo za slučaj da hoćemo, bubanj pokvarene veš-mašine s kojim ne znamo kamo i kuda… Ono što je većini ljudi otpad i nastoji ga izbaciti na bilo koji način iz svog vidokruga za Marcela Mikulčića iz Koprivnice je potencijal. Potencijal za umjetničko djelo.
Onaj tko ovih dana uđe u njegovu radionu naći će se oči u oči s Alienom, poznatim zastrašujućim filmskim čudovištem, u pozi spremnoj za napad. Za razliku od genijalnog švicarca H. R. Gigera koji ga je iz svoje mašte prenio na papir, Mikulčić Aliena gradi od metalnih otpadaka – žica, matica, vijaka, bilo kakvih komada metala koji su prikladni za obradu i oblikovanje, tehnikom koja se naziva scrap metal art. Kultni filmski lik samo je jedna od zanimljivih kreacija – u njegovom kafiću kuda god pogledate vidjet ćete razne ukrase, metalni torzo na zidu, sat na polici pa čak i vrlo detaljnu Predatorovu glavu na šanku. Nije teško zaključiti da su mu SF-filmovi velika inspiracija.
– Scrap metal artom bavim se dvije godine, a prije toga sam završio za varioca u Obrtničkoj komori u Koprivnici, to je bio projekt financiran Europskom unijom. To me je zanimalo i stvarno sam puno naučio, prije toga ništa nisam znao o varenju. I, poslije toga, razmišljao sam što sad. Htio sam nešto raditi, ali ne uobičajene kovane ograde, strehe, tende i slično. Znao sam da se od metala može još mnogo toga raditi i, malo-pomalo, krenuo sam stvarati, od jednostavnijih natpisa na pločama pa do kompleksnijih skulptura – prisjeća se Mikulčić.
Kada je počeo, mogao je samo gledati kako se na Tajvanu i Filipinima serijski proizvode skulpture s nevjerojatnim detaljima, no priznaje da je u dvije godine iznimno napredovao. Sada i sam radi takve, pa i bolje, kreacije, a za svoj rad redovito dobiva pohvale online zajednica scrap metal umjetnika. Iako u Hrvatskoj postoje još samo trojica koji se uz njega time bave, u svijetu je to sve popularnije. Umjetnici se većinom okupljaju na tematskim Facebook grupama i razmjenjuju fotografije svojih djela, a Mikulčić kaže da je vrlo zadovoljan kako se njegova percipiraju među kolegama. Također, reakcije ljudi koji se time ne bave vrlo su pozitivne, većina ih je impresionirana onime što vidi.
Dijelove prikuplja uglavnom od prijatelja koji popravljaju motore, nabavlja dijelove kamiona, kućanskih aparata, žice za armaturu… Praktički sačuva sve što mu padne pod ruku jer nikada ne zna za što može poslužiti. Priprema tog materijala najčešće je mukotrpna i dugotrajna – potrebno je očistiti, odmastiti, skinuti hrđu, polirati metal pa tek se onda može iskoristiti.
– Samo mašta je granica, sve se može na neki način iskoristiti. Primjerice, imam bubanj od veš-mašine koji već ima rupice u sebi, izrežem ga, oblikujem, dodam nekoliko dijelova i dobijem unikatnu stolnu svjetiljku kakvu nema nitko. Samo treba dobiti ideju – kaže Mikulčić.
Scrap metal art često mu zauzme veći dio dana. Kada uđe u radionu, niti ne primijeti koliko je unutra, a prođe i pet do šest sati. Zanimljivo je da prije nego što počne raditi na novoj skulpturi ne napravi nikakvu skicu ili nacrt, sve ide “iz glave”, kako kaže.
Kao i s bilo kojim drugim modernijim načinom umjetničkog izražavanja, i uz scrap metal art dolaze skeptici koji to ne smatraju umjetnošću. Za Mikulčića nema sumnje da se radi o potpuno kreativnom proces kojim se stvara nešto novo.
– Ljudi koji rade skulpture iz kamena na neki način ju izvlače van, skidaju komade da bi otkrili oblik. Ja radim u praznom prostoru, djelo nastaje ni iz čega. To je obrnuti proces koji prolazimo. Scrap metal art nije akademski priznat i ne mora ni biti. Za mene je to i hobi i zabava i umjetnost – kaže Mikulčić.
S njim se slaže i Likovna sekcija Podravke čiji je član i u sklopu koje je održavao izložbe, a njegovi su radovi izazvali veliki interes i na hand made sajmovima u Hrvatskoj i Europi. Ističe da mu je drago što ljudi dobro reagiraju na njih i pozitivno su iznenađeni, čak i ako nikada prije nisu čuli za takav način kreativnog izražavanja.
Mikulčić izrađuje manje i veće predmete i za prijatelje, ali ima jedan uvjet – ne smiju mu davati rok i vršiti pritisak. Za razliku od komercijalnih tvornica scrap metal art skulptura koje su raširene na Tajlandu i proizvode stotine replika filmskih likova, njegovi radovi su unikatni, a za to treba vremena i strpljenja, često tjedni ili mjeseci, ovisno o veličini i kompleksnosti skulpture.
Alien je zasad njegovo najveće i najambicioznije djelo, a kada bude gotovo, otkrio nam je kako će pomaknuti svoje granice – planira izraditi srednjovjekovnog zmaja širokog nekoliko metara. Gdje će stati i što će s njim još ne zna, no to je manje važno. Svako umjetničko djelo nađe svoj izložbeni prostor.
