Udruga za terapijsko jahanje Osmijeh namijenjena rehabilitaciji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, krajem studenog ove godine, prekinula je provođenje terapija zbog lošeg vremena i hladnoće i odgodila ih do toplijih dana.
Udruga je osnovana ove godine i djeluje u prostorima Ergele Galop, a s većinom terapija je započela krajem rujna nakon što su se osigurali preduvjeti za provođenje terapijskog jahanja, a to su nabavka konja i izrada rampe za lakše i sigurnije pojahivanje i sjahivanje.
U terapijama su sudjelovala djeca, članovi Udruge za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Latice koje su njihovi roditelji dovozili u Ergelu Galop.
Iako je ovogodišnje druženje s Laticama kratko trajalo radi dolaska zimskog dijela godine kad su terapije praktički nemoguće zbog zatvorene jahaone, dojmovi koje su stekli ostavili su dubok utisak na djecu, roditelje i volontere, stoga svi zajedno nestrpljivo čekaju proljeće kako bi nastavili druženje.
– Kontinuirano jahanje i ujedno druženje sa svojim prijateljima je prekrasno iskustvo. Petar neizmjerno voli jahanje zbog toga. Pomaže mu kod održavanja ravnoteže i opusti ga – rekla je Nevenka Fuchs.
Terapijsko jahanje pomoglo je Davidu koji ima problem u socijalizaciji sa životinjama.
– Puno ispravnije sjedi i kontrolira trup, a i samo jahanje mu je lijepo i jako veselo iskustvo – izjavila je ponosna Armelija Fijačko.
Volonterka Gordana Žuliček rekla nam je kako je unatrag 2-3 godine naučila ponešto o terapijama pomoću konja, čitajući o tome ili slušajući iskustva drugih, ali nije do sada sudjelovala u njima osobno. Često se s obitelj pitala kako to da se djeca, uglavnom pri prvom susretu ne boje konja za razliku od drugih životinja i kako to da im se dive, vesele druženju s njima i gotovo sva žele jahati. Većina djece, oprezno ali bez straha, prilazi konju barem da ga pogleda izbliza i dodirne. Shvatila je da je to zbog same prirode konja za razliku od drugih životinja, njihovih osobina i ponašanja u kontaktu s ljudima ili međusobno.
S obzirom na to da je konj životinja čije je kretanje u hodu najsličnije kretanju čovjeka, terapijsko jahanje na konju, višestruko je korisno za djecu s invaliditetom ili općenito motoričkim smetnjama koja veći dio dana provedu u invalidskim kolicima ili sjedeći. Isto tako, ono jako pozitivno djeluje na mentalne sposobnosti, pažnju, opušta, daje osjećaj samopouzdanja i na mnoge druge načine djeluje kao terapija i doprinosi tjelesnom i psihičkom zdravlju djeteta koje jaše.
Voditeljica terapijskog jahanja, Valentina Kavur, upoznala je volontere s pripremama za terapijsko jahanje od pripreme samog konja, onim što je važno tijekom provedbe sata, u čemu i na koji način će kao volonteri sudjelovati.
U jahanju sudjeluje kobila Cami, pasmine haflinger, sada u dobi od 17 godina, naučena na djecu i pripremljena za takav način jahanja.
Skupina ljudi u terapijskom jahanju sastoji od voditelja terapijskog jahanja, vodiča konja i volontera koji pomažu prilikom terapija i trebaju biti pripremljeni tako da poznaju tjelesne osobitosti i zdravstvene teškoće djeteta i njegove emocije.
Udruzi je prijekopotreban specijalan šator namijenjen jahanju na konjima. Kad bi ga imali, terapije bi se mogle provoditi i za vjetrovitog, kišnog vremena te cijelu zimu.
Iz udruge Osmijeh zahvaljuju svima koji su prepoznali ovu inicijativu i značaj terapijskog jahanja za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, onima koji su pružili punu podršku kad im je bilo najteže. Svim ljudima dobre volje žele sretne i blagoslovljene blagdane uz puno osmijeha u nadolazećoj 2017. godini.