Malo krojim, malo šivam pa malo crtam, slikam… Za mene je sve to povezano, drukčije ne znam, nisam nikada radila po planu jer mi ideje stalno dolaze kada radim na nečemu, kaže Petra Bojovski.
Inspiraciju se ne može forsirati, ne možeš očekivati da će se ideje pojaviti baš kada ih trebaš i kada ti je to zgodno, bez obzira što bi ti to možda baš tada odgovaralo. Kreativna crta ima svoj život odvojen od umjetnika, a opet je na neki način neodvojiva od njega. Taj smo paradoks naučili u razgovoru s Petrom Bojovski, na Facebooku poznatom kao Fantastična, mladom umjetnicom iz Koprivnice koja stvara od svega što joj padne pod ruku, a inspiraciju crpi i iz naizgled najbanalnijih izvora.
– Inspiracija dolazi odasvud. Pogledam kroz prozor, ugledam nešto i dođe mi ideja. Nemam određeni sistem, ne mogu sjesti za stol i čekati da mi dođe inspiracija. Doslovno može doći bilo kad, a ne mora po tjedan dana. Ako pokušavam na silu smisliti nešto, to me samo još više koči – iskrena je Petra.
Njene ideje pretaču se u ilustracije, koje su joj trenutno omiljena zanimacija, ali i praktične predmete kao što su ruksaci i torbice koje izrađuje uglavnom od recikliranih materijala i idealan su poklon za njene bližnje.
– Svatko od nas koji se bavi izradom takvih predmeta ima svoj stil i prepoznatljiv je. Kod mene je zanimljivo da gotovo sve radim od recikliranih materijala koje sama pronalazim i skupljam, a zbog toga je sve šareno s jako puno uzoraka. Uz to, puno toga i sama oslikavam tako da se na svemu nalaze moje ilustracije i crteži. Pokušavam ništa ne baciti, ono što ne iskoristim za, primjerice, ruksak, možda ću za torbicu ili ću pak od toga napraviti ogrlicu – objasnila nam je.
Na sličan način teče i njen proces stvaranja jer, kao što kaže, voli raditi više stvari odjednom.
– Tako funkcioniram, ne mogu raditi samo jednu stvar. Malo krojim, malo šivam pa malo crtam, slikam… Za mene je sve to povezano, drukčije ne znam, nisam nikada radila po planu jer mi ideje stalno dolaze kada radim na nečemu – kaže Petra.
Sve što stvara u slobodno vrijeme koristi joj i tijekom studija kiparstva tako što može ispreplesti ideje, tehnike i materijale i stvoriti nešto jedinstveno.
– Možda šivanje naizgled i nije povezano s kiparstvom, no, primjerice, na kiparstvu sam uključila i tkanine tako da sada već imam i skulpture od takvih materijala. Na kraju se sve može povezati, i ilustracije, crteži, slikarstvo i kiparstvo – smatra ona.
Umjetnošću je okružena otkad zna za sebe, njena majka ima sličnu kreativnu stranu čije je rezultate Petra gledala oko sebe od malih nogu. Prvo što ju je privuklo bilo je šivanje – i to na Barbikama. No, kroz godine se razgranala na crtanje, slikanje, linoreze, ilustracije, kiparstvo, čak i varenje metalnih skulptura u brodogradilištu. Kiparstvo je postao i njen odabir smjera na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Upravo zbog toga što njeni roditelji dijele s njom ljubav prema kreativnom izričaju, nikada je nisu pokušavali usmjeriti na nešto drugo što bi se možda smatralo tradicionalno pogodnijim za stvaranje stabilne karijere.
– Umjetnošću sam se htjela baviti od osnovne škole i želim to i danas. Svjesna sam da su rijetki koji uspijevaju živjeti samo od umjetnosti, svi koje znam rade još nešto sa strane, primjerice u školama. Budući da sam nastavnički smjer na Akademiji, to je i moj cilj – otkrila nam je Petra.
Petra izlaže svoje radove na raznim sajmovima, između ostaloga i na Špancirfestu, i redovito privlači pozornost, posebice svojim aktovima.
– Zadovoljna sam, radovi su mi dobro prihvaćeni gdje god da sam izlagala. Aktovi uvijek izazovu reakcije, pogotovo kod starijih. Upravo stariji muškarci najčešće stanu i razgledavaju ih – priznaje nam uz smijeh.
A reakcije su upravo ono čemu teži svaki umjetnik, bile one pozitivne, negativne, izražavale one šok, znatiželju ili divljenje. Petrine radove možda neće svatko željeti imati u svom domu ili na zidu, no bez sumnje će ih uočiti i zapamtiti.
