HSLS odlučio je na lokalne izbore u Koprivnici izaći samostalno, a njihove snage kojima se žele izboriti za svoje mjesto na političkoj sceni grada predvodi Darko Markić, 34-godišnji profesor likovne kulture u Osnovnoj školi Đuro Ester i slikar.
Iako nema političkog iskustva, Markić je uvjeren da ima kompetencije za mjesto gradonačelnika Koprivnice, a to želi učiniti u okviru “novog” HSLS-a.
– Došla je potreba da se koprivnički ogranak stranke revitalizira, da ga se pomladi i popuni stručnjacima iz različitih sektora društva. Moja kandidatura za gradonačelnika došla je uzročno-posljedičnom vezom, od svih tih mladih ljudi netko mora biti kandidat, tako da je stranka odlučila, s čime sam se složio, da to budem ja – rekao nam je HSLS-ov kandidat.
Lista za izbore sastavljena je od ljudi koji dosad nisu bili vezani za druge političke stranke, no njihovo političko neiskustvo ističe kao pozitivnu karakteristiku.
– HSLS je dosad uvijek bio uz neku veću stranku i nije mogao doći do izražaja. Sada naši ljudi idu čisti, od nule, bez iskustva u politici, što ne znači da nemaju životnog iskustva. Ne smatram da je to rizik za stranku, to je zapravo rizik za druge stranke jer smo mi bez mrlja u karijeri, politički neokaljani, mladi i visokoobrazovani. To nikako nije za nas minus, samo jedan veliki plus – smatra Markić.
Što se tiče ambicija na svibanjskim lokalnim izborima, ističe da bi stranka bila zadovoljna s nekoliko vijećničkih mjesta, no njegove osobne ambicije sežu i dalje.
– Svjesni smo da je teško doći do pobjede, prvenstveno zbog navika glasača. Zato bi bili zadovoljni s više vijećnika u Gradskom vijeću. Što se tiče mojih šansi, ne mogu proricati, ali smatram da imam najvažnije kompetencije, a to su organizacija i odabir pravih ljudi, i vjerujem da su mi šanse visoke, vjerujem u iznenađenje – optimističan je on.
Za svoje protukandidate, HDZ-ovog Krešimira Papca i SDP-ovog Mišela Jakšića, smatra da su ozbiljni kandidati, no ne želi ih komentirati na osobnoj razini. Jakšićev rad na čelu grada cijeni, no, prema njegovom mišljenju, previše se vremena i novaca ulaže u projekte koji su sporedni, poput Gradskog parka, a neka važnija pitanja guraju se u zapećak, primjerice nova osnovna škola.
– Trebalo bi se na drukčiji način upravljati proračunom, biti brži i efikasniji. U Koprivnici postoji mnogo toga što je nasušno potrebno, primjerice zaustavljanje dovoza otpada na Piškornica i njena sanacija i gradnja škola kako bismo prešli na jednosmjensku nastavu. Što se tiče projekta revitalizacije Gradskog parka, uvijek sam za estetska uređenja grada, no šest milijuna kuna je velik novac s kojim se moglo pregovarati s Ministarstvom obrazovanja i nova škola ne bi došla u pitanje. Park je lijep kakav je i mogao bi izdržati dok se ne riješe važnije stvari u gradu. Školom bi se zbrinulo 800 učenika, odnosno 1500 roditelja, a to je puno veća direktna korist građanima. Ako ćemo uz park rekonstruirati i trg, to je već novac za cijelu školu. Da je provedena javna rasprava, mislim da bi se većina građana složila sa mnom – kaže Markić.
Kao zaposleniku u prosvjeti, ali i roditelju dvoje djece, pitanje jednosmjenske nastave vrlo mu je važno pa nam je pojasnio što bi se dobilo uvođenjem takvog režima.
– Samo uz jednosmjenski rad u školi mnogo toga bi se bolje i brže razvijalo u gradu. Ljudi bi imali mnogo više vremena, što bi dovodilo do boljih rezultata. Prirodno je da se posao i obveze odvijaju ujutro, poslijepodne se odrađuje nešto samo ako je nasušno potrebno, a to po meni ne bi trebalo biti školstvo. Isto tako, većina građana radi prijepodne i događa se da su im djeca poslijepodne u školi. Nije toliko važno koliko se roditeljima da vremena da provedu sa svojom djecom, koliko način na koji ga provode, no siguran sam da kada bi im se dalo više vremena da bi našli i bolje načine da ih provedu s njima – uvjeren je Markić.
Kao što kaže, projekti kao što je park ili moguća rekonstrukcija Zrinskog trga simptomatični su za centralizirano razvijanje grada u kojemu rubni dijelovi grada pate i u njih se ne ulaže.
– I sam živim na rubu grada i promatram dijelove kao što je, primjerice, Vinica. Previše se pažnje pridaje samom središtu grada, na kojemu su sva događanja, kultura i manifestacije, a jedna Vinica, uz toliki broj stanovnika nema niti jedno javno dječje igralište – zaključuje Darko Markić.