Željko Lacković stigao je na naslovnice nacionalnih medija. U samo jednom danu postao je centralna figura hrvatske politike.
Iako je nekoliko dana ranije javno putem fejsbuk profila tražio odlazak ministra financija Marića iz Vlade, ipak nije dao svoj saborski glas za njegov opoziv kad je došao taj trenutak. Ponudio je Laci objašnjenje za odluku koju je donio u kasne noćne sate, iako je prvo rekao da to radi u inat zastupniku MOST-a Grmoji, kasnije je i dao i konkretniji razlog kako traži promjene u lex Agrokoru i zamrzavanje vlasničkih udjela Todorića i njegove imovine.
Ali narod mu nije povjerovao na prvu, debelo iskustvo ih uči da su mnogi preobukli kapute zbog privatnih interesa i trgovine za svoj džep.
Počela su pljuštati novinarska ispitivanja i teorije zavjere, pojavile su se informacije kako mu HDZ zauzvrat priprema poziciju ministra pravosuđa ili možda unutarnjih poslova, a lavina nezadovoljstva zakotrljala se u formi negativnih i uvredljivih komentara razočaranih pristaša njegove dosadašnje nezavisne politike.
Đurđevački gradonačelnik žarko želi u fotelju župana, on glasove skuplja na biračima koji su duboko razočarani i HDZ-om i SDP-om te svim mainstream političkim elitama koji se godinama izmjenjuju na vlasti. Kako takvim tvrdokornim biračima, onima koje je najteže zadovoljiti, objasniti podršku HDZ-u na nacionalnoj razini, kad se istovremeno na lokalnoj boriš protiv njihovog kandidata za župana Korena?
Jedno se mora priznati, imao je hrabrosti ostati u saborskim klupama i donijeti tešku odluku za koju je znao da će biti dočekana na nož pred lokalne izbore. Odluku koja mu je otrgnula zasad neodređen broj glasova za župana. Jer birači od nezavisnih opcija očekuju tešku paljbu po političkim elitama s lijeve strane i s desne strane, a na kraju su ostali zatečeni, zbunjeni i razočarani. Politički prvaci ponovno su isplivali iznad površine, saborski junaci i dalje nas gledaju s visine, a nezavisni Laci predstavio se kao onaj koji ispravlja krivine.
Možebitni pad Vlade i prijevremeni izbori teško da bi donijeli tektonske promjene u novom sastavu Sabora i Lacković je tu u pravu kad kaže da bi takav scenarij donio ogromne probleme za Hrvatsku i zaustavljanje mnogih konkretnih projekata koji su bitni i za Koprivničko-križevačku županiju. Donio je odluku koja je pragmatična, pružio je ruku spasa Plenkoviću pod svojim uvjetima dok mu istovremeno prijeti uskraćivanjem potpore kod izglasavanja novih ministara i to su mu argumenti pred građanima.
Pitanje je samo gledamo li igrokaz za narod u kojem su uloge podijeljene prema zasluzi ili iskrene namjere Lacija da se stabilizira situacija u zemlji pa makar izgubio i možda krucijalne glasove u borbi za župana?