Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uputio je poruku vjernicima prigodom završetka Godine vjere, u kojoj napominje kako će na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga završiti liturgijska godina i Godina vjere koju je o pedesetoj obljetnici II. vatikanskog sabora papa Benedikt XVI. proglasio 11. listopada prošle godine.
Biskup podsjeća kako je papa tada uputio svoju encikliku Vrata vjere i zaželio da hrabro uđemo na ta vrata i otkrivamo veliko bogatstvo za čovjeka i čovječanstvo koje se pronalazi kada se uđe na ta vrata. Također podsjeća kako je tada kao pastir mjesne Crkve uputio pismo svim vjernicima Varaždinske biskupije sa željom da ponajprije zahvale Bogu za dar vjere, da zahvale svojim roditeljima, majkama i očevima, bakama i djedovima koji su stoljećima čuvali vjeru i predali im je kao veliku vrijednost i veliko bogatstvo.
– Često nam i nisu mogli ostaviti neko drugo bogatstvo, ali su nam ostavili svjedočenje poštenoga života u vjeri u kojoj smo naučili poštivati Boga i čovjeka. A kada su poneki i ostavili materijalno bogatstvo, obično bi brzo nestalo i propalo, a bogatstvo duha i vjere ostaje. U svojem pismu zaželio sam da ne budemo „gluhi” za prihvaćanje riječi Božje, već da otvorimo svoj razum i srce kako bismo se u slobodi opredijelili za Onoga koji je rekao: ‘Ja sam put, istina i život’. Prigoda je da se na kraju te godine ispitamo koliko smo u tome uspjeli. Ne možemo o tome iznositi neke statističke podatke, ali ćemo u budućnosti vidjeti koliko smo napredovali, a zato nam je potrebno svjetlo vjere i upravo pod tim naslovom uputio nam je i sadašnji papa Franjo posebnu encikliku na blagdan svetih apostola Petra i Pavla ove godine. Veseli nas kako svijet, pa i u našoj domovini Hrvatskoj, prihvaća papu Franju i citira njegove riječi i rečenice (izvlačeći ih često iz konteksta), ponekad doduše potpuno krivo i zato je na nama da slušamo njegove poruke i pisma – napominje biskup u poruci.
Stoga biskup Mrzljak u nastavku svoje poruke iznosi nekoliko papinih misli iz spomenute enciklike te pritom naglašava da kada se u suvremenom društvu nastoje razoriti neke temeljne vrijednosti, kao što su ljudski život i obitelj, razara se zapravo sam čovjek.
– Doista je važno čuvati svetost obitelji za napredak društva upravo u ovo naše vrijeme u kojem kao da se ostvaruju riječi svetoga Pavla koje je uputio učeniku Timoteju i kojima ga bodri da bude uporan u propovijedanju riječi u zgodno i nezgodno vrijeme. Pritom Pavao još napominje: „… jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine uho će odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!” (2 Tim 4, 3-5). Na poseban način u ovom pismu pozdravljam i zahvaljujem svim roditeljima koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju svoju djecu, posebno obiteljima s više djece jer su one, ne samo zalog naše budućnosti, nego i znak nade koja nam je itekako potrebna u ovo naše vrijeme. Pozdravljam i čestitam djevojkama i mladićima koji ulaze u zajednički život u sakramentu svete ženidbe. Pozdravljam i sve vas koji trpite i nosite razne životne križeve. I vama papa Franjo poručuje: Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisnosti koja prati, povijesti dobra koja se povezuje sa svakom poviješću trpljenja da u njoj otvori put svjetlu. U Kristu, sâm Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijevši patnju, Krist je Početnik i Dovršitelj vjere (usp. Heb 12, 2). Isus nas je pozvao da zajedno s Njim nosimo križ vlastitog života, križ Crkve i križ našeg hrvatskog naroda u kojem živimo. Ako smo to naučili i utvrdili u Godini vjere, puno smo naučili. Uskliknimo i mi na kraju s papom Franjom molitvom upravljenom Mariji, Majci Crkve i Majci naše vjere: Pomozi, Majko, našu vjeru” – zaključio je biskup Mrzljak u svojoj poruci.
