Što je zajedničko Michele Obami, Jacku Dorseyu, Timu Cooku i, primjerice, Richardu Bransonu? Osim što su izuzetno uspješni, bogati i utjecajni ljudi u svojim područjima, dijele jednu naviku zajedno s mnogim povijesnim i današnjim velikanima – bude se vrlo rano.
Svi se oni uglavnom bude prije zore, bilo to 5 ujutro, pola 5, pa čak i 4. Navika Appleovog Tima Cooka da se ustaje u 3.45 čak izgleda i kao ruganje ovim lijenčinama koji se bude u 4. I svi se kunu u to da je baš počinjanje dana prije svih ostalih jedan od ključeva za njihov uspjeh. Kada već nisam izuzetno uspješan, bogat i utjecajan, odlučio sam im se barem tijekom jednog radnog tjedna pridružiti u ustajanju s kokošima, odnosno početi svoj dan u 5 ujutro.
Inače se smatram jutarnjom osobom, obično se budim u 7 sati, vikendom pola sata nakon toga, tako da nisam očekivao prevelike poteškoće u pomicanju sata za dva broja unazad. Kako se čovjek lako prevari.
Dan 1.
Probudio me alarm i odmah po otvaranju očiju vidio sam da nešto nije u redu – odnosno nisam ništa vidio.
Naravno, bio je mrkli mrak, 5 ujutro, vani je hladno, u sobi poluhladno i već mi je bilo jasno što će biti jedan od najvećih izazova ovoga tjedna, a to je čupanje samog sebe iz kreveta u takav neljudski pakao. No, zamislio sam svu slavu i bogatstvo koje mogu steći ako se budim u 5 i uspio ustati.
Na putu do kupaonice uspio sam udariti nožnim palcem u ormarić i opsovati sve svece, što me je barem malo razbudilo.
I nakon toga sam uvidio tešku grešku u svom tjednom planu – koji ću vrag raditi od 5 do pola 8, kada krećem na posao? Nemam djecu za koju se treba pobrinuti, nemam neke posebne obaveze koje treba obaviti, niti imam neki projekt ili stotine e-mailova koji čekaju odgovaranje kao tajkuni i direktori u koje sam se ugledao. Ništa, uzeo sam knjigu, malo ću čitati, samo da malo prilegnem i…
Trgnuo sam se, knjiga je pala na pod, na satu je 7.41, trčim na posao. Prvi dan nije uspio. Treba mi nova taktika.
Dan 2.
Buđenje uz vrišteći alarm, ustajanje, hod do kupaonice, izbjegavanje ormarića, psovanje, jutarnja rutina.
Samo buđenje nije bilo toliko teško kao jučer, tijelo se već drugi dan priviknulo na to da nisam normalan. Zapravo sam imao krasno jutro i počeo shvaćati zašto bi se netko svojevoljno budio u ovo doba. Iznimno opušteno sam mogao napraviti doručak i popiti kavu, popisati si obaveze i planove toga dana, jednostavno se na neki način ‘centrirati’ i posložiti prije ‘pravog’ početka dana. Teško je objasniti, ali i na posao sam krenuo mirniji, kao da vladam situacijom i kao da me nema više što iznenaditi. Prilično dobar osjećaj.
Dan 3.
Alarm. Teturanje. Psovke. Ormarić. Kupaonica.
Prvih pet minuta nakon buđenja je najgore, ako to uspijete progurati, na konju ste. Ponovio sam jutro od jučer, samo što sam ovoga puta stigao i pokupiti nakupljene hrpe veša po sobi, oprati suđe i baciti smeće. Do pola 8 već sam se osjećao kao prava odrasla osoba.
Što se tiče umora tijekom dana, moram priznati da ga uglavnom nije bilo, osim jednog perioda od oko pola sata kada mi se činilo kao da me sav umor svijeta napao u istoj sekundi. Tu vjerojatno organizam traži drijemanje, no uspio sam se othrvati tome. Naravno, uz buđenje u 5 ujutro ne možete očekivati istu večernju rutinu kao što imate i inače. Fizički je bilo nemoguće ostati budnim nakon 22 sata.
Dan 4. i 5.
Posljednja dva dana udario sam u zid i bilo se sve teže ustati, nisam siguran zašto i to je bilo suprotno mojim očekivanjima. Možda se radilo jednostavno o nakupljenom umoru od posljednjih dana, ali s obzirom na to da sam još uvijek spavao oko sedam sati svaku noć, nije mi to bilo logično.
Osim toga, jutra su očito najljepši dio dana. Čovjek se vrlo lako navikne na mir i tišinu u to doba i na spoznaju da vas nitko neće ometati. Kada dođe vrijeme za dnevne obaveze, osjećate se uravnoteženo, spremno i moćno.
Na kraju tjedna, moram priznati da razumijem zašto neki od najbogatijih i najuspješnijih ljudi svijeta tako rano počinju dan. Osim što tako stječu prednost pred drugima, osjećaj produktivnosti i nadmoći nad drugima kada se ustanete u 5 je neponovljiv. Svi drugi vam izgledaju kao slabašne ljušture od ljudskih bića naspram vašeg junačkog pothvata puzanja iz kreveta usred noći.
Istina, ja zapravo i nisam imao obaveze kao što to imaju oni, na koje bih mogao iskoristiti svoja jutra i nisam odjednom postao milijunaš samo zato što sam pomaknuo alarm, ali to je simboličan pokazatelj discipline i radnih navika koje vrijedi steći.
Na poslu sam bio slično (ne)produktivan kao i inače, tako da tu nisam primijetio neku značajnu razliku, osim vala umora koji bi me nakratko pokosio svakog dana oko podneva.
Hoću li se i dalje dizati u 5? Ne, jer jednostavno nemam potrebe i to je prerano za moj stil života, ali definitivno ću se buditi ranije nego dosad, barem kako bih u miru stigao sjesti, posložiti dnevne zadatke, popiti kavu u miru i uživati u tišini. Za to vrijedi žrtvovati pola sata ili sat vremena, barem meni.