Prilikom svojeg boravka u Koprivnici u utorak, 12. kolovoza 2014. Zvonimir Tomac, rođeni Koprivničanac koji već desetljećima živi u Rijeci, posjetio je Knjižnicu i čitaonicu „Fran Galović”, a potom Dom za starije i nemoćne.
Gospodin Tomac rođen je u Koprivnici 1919. godine u obitelji uglednog koprivničkog trgovca Mihovila Tomca. Kao student šumarstva krajem tridesetih godina prošlog stoljeća volonterski je radio u Knjižnici Kluba akademičara, koji su vodili tadašnji koprivnički studenti i akademski obrazovani građani. Upravo činjenica da je on najstariji koprivnički knjižničar potakla je prije nekoliko godina njegovu suradnju s koprivničkom Knjižnicom „Fran Galović”, u koju se potom uključio Dom za starije i nemoćne u Koprivnici, a od jučer i Muzej grada Koprivnice.
Naime, nakon što je prošle godine poklonio tri svoje slike Knjižnici, gospodin Tomac je ovaj puta uručio donaciju od dvanaest svojih slika (crteža i ulja) ravnatelju Muzeja grada Koprivnice Marijanu Špoljara, uz dogovor o nastavku suradnje. Slikarstvo je, naime, dugogodišnji i vrlo uspješan hobi ovog vitalnog 95-godišnjaka, kao što je to i pisanje poezije, eseja i priča, koje je objavio u devet knjiga te na blogu pod nazivom Domoljubac.
Od 2011. godine gospodin Tomac surađuje s Domom za starije ne samo posjetama i održavanjem književnih susreta sa štićenicama, nego i preko interneta, pisanjem „priča za djevojčice i dječake treće životne dobi”. Prilikom ovogodišnjeg „susreta s prijateljima”, petog po redu, srdačno su ga pozdravile ravnateljica Vesna Križan, socijalna radnica Valentina Granđa Tomiša te brojne stanarke Doma.
Ovom prilikom pročitao je nekoliko pjesama i eseja te razgovarao o književnom amaterizmu s Elzom Herceg, koprivničkom spisateljicom i Dijanom Sabolović-Krajina, ravnateljicom Knjižnice „Fran Galović”. Svatko od nas, poručuje gospodin Tomac, ima stvaralačku iskru u sebi, samo je pitanja koliko je snažna i kako se ispoljava. I ovaj je susret s njime prošao u ugodnoj i opuštenoj armosferi, s razmjenom mnogih pozitivnih vibracija i iskričavog humora, kao i pregrštom mudrih misli i poruka gospodina Tomca. Jedna je da ne budemo suvišni zatjevni u životu, jer zahtjevnost isključuje toleranciju. To što ne priznajemo tuđa gledišta česti je uzrok svađa, tuča, ubijanja, boli očeva i djece. Druga poruka je da u nama postoje sve datosti u svijeta, istina je jedinstvena, a do nas je kako ćemo je prihvatiti i djelovati – pozitivno ili negativno.
Susret sa Zvonimirom Tomcem završio je dogovorom o narednom zajedničkom susretu u koprivničkom Domu za starije, ako ne prije a ono nagodinu, a u međuvremenu „susretima preko interneta” sa stanarima Doma.